Autor: Nobuhiro Watsuki
Vrijeme izlaženja: 1994.-1999.
Broj svezaka: 28
«Prije 140 godina, Kyoto je bio u središtu pokreta na kraju Edo ere, vremena obilježenog uplovljavanjem «crnih brodova» zapovjednika Perrya. Čovjek zvan Himura Battosai je živio u Kyotu u to vrijeme. On, koji je ne samo pridonijeo dolasku nove Meiji ere, nego je bio i najstrašniji samuraj svoga vremena, on je nestao pred kraj civilnog rata. Nakon nekog vremena on je postao istinska legenda, zvana 'Hitokiri Battosai'. Naša priča počinje u Tokyu 1878.-e godine..»
Manga počinje furiozno. U prvim scenama Kaoru, mlada nasljednica kendo škole napada Kenshina, misleći da je on odgovoran za niz ubojstava u gradu kao i za prijetnju uništavanja njene škole. Ispostavlja se da on nije napadač, nego da se netko koristi tuđim zlokobnim imenom kako bi unio strah i trepet među građane, kao i među učenike škole. U pozadini svega toga stoji šef yakuze, koja se pokušava dočepati vrijednog zemljišta na kojem je škola i Kaoruin dom. Ispostavlja se da lutajući samuraj posjeduje znatno veće vještine nego što to ima glavni plaćenik dotičnih plaćenika te da se oni ne mogu mjeriti s njime. Baš u to vrijeme se u gradu pojavljuje Zanbato Zanza, misteriozni čovjek na čijem je kimonu nacrtan kanji koji znači Zlo te se želi boriti s najjačim čovjekom ugradu. Zlikovci ga unajmljuju za borbu protiv Kenshina.
Radnja se nakon uvodnih borbi koje služe za mamljenje čitatelja počinje komplicirati kada se Kenshin iako je odlučio živjeti mirnijim životom, ne ubijajući nikoga i štiteći druge (zbog čega i nosi mač tupe oštrice, koja je ipak oštra s druge strane) mora suočiti sa svojom prošlošću. Kada ga pritisnu do krajnjih granica on ponovno postaje Hitokiri i s vremenom mu je sve teže vratiti se u staro stanje. Kada se ne bavi borbom hobi mu je obavljanje raznih kućanskih poslova kao što su pranje rublja i apsorbiranje udaraca koje mu svakodnevno zadaje Kaoru. U tim trenucima manga pokazuje svoj komični štih a gegovi na račun Kenshinove ljubavi prema domaćinstvu i Kaoruine pretjerane krutosti su neprekidni.
Crtež je poprilično detaljan, tradicionalna odjeća i okoliš je fenomenalno prenesen na papir, u tolikoj mjeri da tijekom čitanja gotovo imate osjećaj da se nalazite među likovima (ili je to čisto subjektivan dojam?). Naravno da ne mogu znati koliko je sve to autentično no mislim da se vidi da je autor ovome dijelu posvetio dovoljnu pažnju. Sam način crtanja glavnih likova pomalo podsjeća na shoujo stil (ubijte me ali Kenshin vrišti njime, barem dok ne postane Hitokiri) i to dodaje na simpatičnosti istih, a svakako je podrška općoj atmosferi mange koja je ipak «pretežito vedra, s djelomičnom naoblakom»
Ako ne znate mnogo o ovom dijelu japanske povijesti ovo nije loše štivo, no ju mislite koristiti kao glavni izvor autentičnih podataka preporučam vam da pronađete kakvu enciklopediju. Povijesni događaji ovdje ipak predstavljaju pozadinu i nisu namijenjeni kao put vodilja, što dokazuje i sam uvod mange (uzevši u obzir početak izlaženja 1993 – 140 dobivamo 1853, što je godina iskrcavanja komodora Perrya. Civilni rat je trajao od 1868.-e do 1869.-e [Boshinski rat]). Ono čemu povijest ovdje služi je davanje štiha mangi koja je ipak prvenstveno akcijska i lakozabavna, a ne ide u šire objašnjavanje dotičnih događaja. Svakako pročitati ako želite vrijeme provesti uz zabavno i okuugodno štivo a koje vas svakako može navući na ako ne obožavanje likova, a ono barem njihovo simpatiziranje. U novijim serijalima gorenavedeno je sve teže naći >.>