moj život je očajan,
moj život je jadan,
ja sam sama,
na kraju sam uvijek sama...
svi u meni vide sretnu djevojku,
nitko ne gleda dublje,
nitko ne pokušava shvatiti,
nitko ne vidi tugu u očima...
nitko ne vidi tugu u očima,
jer zamaskirana je u neiskreni,
stalni osmjeh na mojem licu...
da, ja sam sretna na prvi pogled,
ali svi me pogledaju samo jednom,
i prvi dojam im je dovoljan...
nemam pravu prijateljicu,
kojoj bi sve svoje tuge rekla,
na čijem bi ramenu plakala...
ne želim pokazati da sam slaba,
time bi samo drugima pobjedu donijela,
svi misle da sam jaka,
tako prokleto savršena,
ali ni to nije dovoljno,
mojim roditeljima...
savršeni prosjek u školi,
alkohola ni kapi,
od dima cigareta bježim,
ali ni to nije dovoljno,
nikad nije dovoljno...
Post je objavljen 22.07.2006. u 16:05 sati.