Pozdrav svima, iskreno, nije mi se dalo pisati od onoga pleasa...
Da vam ispričam što se desilo
Sve je bilo sasvim uredu, išli smo na ples Miranda i ja, sve je bilo baš kako treba. NAletjeli smo an kraju an Siriusa, sav jadan i opijen, mislio sam da se je nafiksao kojom bezjačkom drogom jer je bio sav čudan, no onda sam shvatio da je bio samo...jadan i očajan.
Čak ni ja nisam bio tako hladan, iskreno, nisam ništao osjećao prema Mirandi čak me i ona sama prisilila da ju pozovem... no nema problema, ona je sada sa Siriusom i mislim da im je sasvim u redu.
Ja sam trenutno kod svojih roditelja, nikada mi se nije svidjelo ovdje preko praznika, sve je nekako...tiho, Hrvatska više nije onakva kakva je prije bila. Sada me više ni roditelji ne shvaćaju, premda sam čistokrvni čarobnjak, i njima je bilo teško to skrivati pred 90% poznanika. Zagreb je premiran... moj pogled se pruža na sam Trg bana Josipa Jelačića, imamo stan koji pruža direktan pogled na kip.
Nisam više mogao sjediti u fotelji i ništa ne raditi, obukao sam svoje marte, premda je bilo +30°C i izašao na krov, starci me naravno nisu čuli jer je "otac" morao u ministarstvo, opet je nešto sj, a majčica mi je kod svoje majke, moje bake, smišljaju kako "da me odvuku na dobru stranu" --- stranu nekih čudnih zvukova današnjega svijeta jer za njih ovo što ja slušam "nije dostojno"
Hodam ja po krovu i dolazim do pogleda na Zrinjevac. Kako je to krasan vrt...jednostavno krasan...