Otpočinuti
Ljetni dani, na koje većina ljudi željno čeka, već su pred nama. Koliko je važan odmor, ne samo za tijelo, nego i za duh i za dušu, znao je i sam Isus. I on ne propušta prigode u kojima se može posvetiti odmoru, molitvi i druženju s apostolima. I njih poziva da se odmore, nakon što su ga izvijestili "o svemu što su činili i naučavali". Isus im govori: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo." Jer puno je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. "Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih."
Isus poznaje ljudsku potrebu za počinkom, za odmorom, ali još više je svjestan čovjekove potrebe za Bogom. Stoga i ne čudi iznenadna promjena plana: "Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se, jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu." Slijedi Isusov čin ljubavi prema mnoštvu gladnom Božje riječi, a onda i utaživanje njihove tjelesne gladi s pet kruhova i dvije ribice.
Tek nakon tog čina Isus se povlači na molitvu, u osamu, a učenici nakon svega još proživljavaju nedaće nemirnog mora i protivnog vjetra - sve dok im Isus nije ušao u lađu. Slikovita je ta zgoda koja govori o tome da naš bližnji ima prednost pred našim odmorom, a nemir vlada oko ljudi i sve je uzburkano i protivi nam se, unatoč žarkoj želji za odmorom, sve dok Isus nije u našoj blizini. Isus je mir i donositelj je mira, osnovnog preduvjeta za kvalitetan i dobar odmor duše i tijela.
Mnogi ljudi - u gradu ili na selu - s pravom žele uživati u zasluženom odmoru. To je osobito naglašeno posljednjih desetljeća, s razvojem industrijalizacije, a u posljednje vrijeme razglašeno je putem medija, ali o odmoru Biblija govori već davno prije - kod samoga stvaranja. Sedmoga dana Bog počiva "od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti ga, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini." Na taj način i čovjeku pokazuje da treba odmarati i da se od ovozemaljskih poslova treba malo odvojiti i dio vremena provoditi s Gospodinom. Vjernik mora nedjelju na osobiti način posvetiti Bogu. Mora taj dan s Bogom živjeti, za Boga postojati, na njegovu miru, na njegovu zajedništvu sudjelovati. Mora shvatiti da nedjelja nije samo radi iskazivanja časti Bogu, nego prije svega radi čovjeka.
No, nije dovoljan samo tjedni odmor, nego mu je potreban i onaj malo duži, potpuniji odmor od svih teških poslova. Bog Mojsiju nalaže da prvi dan svakoga sedmog mjeseca njemu i svemu narodu bude posebno svet. Iz Biblije su poznati i odlomci u kojima kraljevi ili drugi vladari određuju dane odmora, jer svjesni su da svako pretjerivanje u radu, i njima i narodu, a onda i cijelom kraljevstvu, dugoročno može samo nanijeti nepopravljivu štetu.
Za čovjeka današnjice odmor je ujedno i prigoda da upozna nove krajeve i nove ljude, te da se na taj način i kulturno obogati. To je vrijeme u kojemu svoj duh treba odvojiti od zemlje i od svog posla i još ga više uzdići prema Gospodinu.
Post je objavljen 22.07.2006. u 11:59 sati.