Likovi: Šaptač, Kralj, Breskva, Pripovjedač
Vrijeme radnje: taman tada
Mjesto radnje: Šaptačevo kraljevstvo
Pripovjedač:
Taman tada, subota bješe, sunce na zenitu, dvadeset četvrtog dana mjeseca lipa (nije greška), ljeta gospodnjeg 2006. Kralj je poželio kušati breskvu. Bilo je u njegovom kraljevstvu svekolikog voća, najfinijeg, najegzotičnijeg, čudnog i rijetkog. Oprobao je kralj, sve to, uživao u tome, mirisao, doticao. Bilo mu je predivno.
Šaptač:
Postoji jedno voće što kušao ga nisi, a zove se breskva.
Pripovjedač:
I kakav je kralj već bio, znatiželjan, slobodnog uma, hrabar i smio, jako poželi breskvu.
Šaptač:
Dođi u kraljevstvo moje gdje jedino breskvi ima.
Pripovjedač:
Odjenuo kralj najsvježije ruho, umio lice i bradu, naredio slugama upregnuti vrance, pa zlatnim kočijama krenuo. Ulaznica za Šaptačevo kraljevstvo bila mu je koncert. A to mu bilo lako, jer je toga bio pravi Maestro.........
Pripovjedač:
Istog toga dana Breskva se, čineći neke svakodnevne poslove, kotrljajući se svojim običnim svijetom, odjednom uznemirila. Osjetila je sitost blizine ostalih voćki, cvijeća i drveća. Primijetila nemir, želju, poziv. Zaustavila se, stala. Poželjela kralja. Lude li želje pomislila je tada, pa kako su kralj i voće za skupa.
Šaptač:
U kraljevstvo moje krenuo kralj, što želi kušati breskvu.
Pripovjedač:
U hipu je znala da ide na put, pa se sva ugladila, miris priredila, srž poravnala. Ulaznica joj je bila krenuti ispocetka. A u tome je bila pravi Maestro, počinjati stalno. Pa se vrati na početak.
Sresti su se mogli jedino slušajući Šaptača taman toliko......
Pripovjedač:
Oboje stigli u istom trenu, taman tada, kao što rekoh, u Šaptačevo kraljevstvo, ogledali se znati željni (nije greška).Ulaskom na mjesto sveto, zaboravili jedno i drugo razlog svog dolaska. Kralj svikao na kraljevstvo svoje, nije baš bio začuđen puno. Promatrao je svitu, odore, hranu, uzimao što mu se prohtjelo, pa išao dalje. Breskva očarana, omamljena, opijena čarobnim Šaptačevim dvorima, samo je bojažljivo gledala, plašeći se išta i dotaći. Samo je djelićem sebe naslutiti dala da je srž joj nekako pomaknuta.
Šetali tako nekoliko dana, ne znajući da se traže, a kad su se sasvim slučajno sreli....
Šaptač:
Neka ne bude slučajno. Budite jedno taman toliko.......da nastupi čarolija
Pripovjedač:
Pa se Breskva pretvori u ženu a Kralj u običnog muškarca. Ne bijahu s istoga mjesta ni vremena, ali susret njihov spoji mjesto, vrijeme, dah i dušu u jedno. I to samo zato jer su pristali slušati Šaptača, a čuti ga, svako od njih dvoje, najbolje što su mogli, svim svojim bićima. Taman toliko...............
I. SUSRET
Kralj: U tebi vidim ljepotu svoju,
ponos me prožima na te,
istinu čujem draga, mila
i hoću je slušati sate
Breskva: Iz tebe tako duboko sija
Vjera čvrsta i sveta
Da kušam s tobom divljenje svoje
Sve do kraja svijeta
Šaptač: Podarite jedno drugom istine taman toliko......... da vjeru steknete čvrstu, a uz nju darujte tajni taman toliko..........da tražite se uvijek.
Kralj: Dajem ti iskrenost svoju zlatnu
Ona će svijetliti nama
Uz nju ti poklanjam tajnu svetu
Pod ruku svjetlu, tama.
Breskva: Vjeru ja imam što istinu prati
Ide za njom kao sjena
Al skrivenog malo trebam ti dati
Šapnuta ta mi je mjena.
Šaptač: Budite jedno drugom podrška taman toliko.............da sigurnost spoznate skupa, al slobode ostavite taman toliko..............da rasti možete nesmetano.
Kralj: Znanje, vještinu, mudrost, iskustvo
Prosipam životom tvojim
Puštam i šutim onda kad treba
Da kreneš putem svojim
Breskva: Sve što sam do sad skupila u se
Otvaram tebi na znanje
Čim te nema, ja samo ćutim
Tvoje posebne sanje
Šaptač: Jedinstvo vaše u iskušenjima bit će taman toliko.............da uvijek iznova spoznajete koliko je snažno, duboko, životno vrijedno.
Kralj: Kad odem u trenu putem drugim
Očaran svilenom dugom
Osjetim radost, divljenje, čudo
Šaptačevim sjajnim slugom
Pa krenem put povratka
Svoga i tvoga
Kroz magle tuste i silne
Zasja mi jače naša ljubav
U predjele nove mi dirne
Breskva: A ja kad se vinem u oblake bijele
Pozvana slastima novim
Ne čujem ništa do šaptanje neko
Sva opijena plovim
Pri povratku tražim nebo i more
Ne spazim ništa do mraka
A onda tebe vidim sjajnog
Što blještiš od sunčevih zraka
Šaptač: Tjelesna ljubav potrebna vam je taman toliko..........da biste uvijek kretali ispočetka, a ona je nužna taman toliko................da biste uvijek iznova osjetili slast kraja, to jest jedinstva svoga
Kralj: Moje je tijelo odaja carska
U kojoj tebe gostim
Dajem ti sebe, do kraja cijelog
Da osjetim tebe, tko si.
Breskva: Prostirem tebi svo svoje biće
Željom i strašću nudim
U nježnom tkanju tijela naših
Za tobom sve više žudim.
Šaptač: Spoznajte mane jedno drugog taman toliko.........da ne ostanu sakrivene, a pričajte o njima taman toliko...........da vam pružaju radostan osmjeh
Kralj: O vidim sada da shvatila nisi
U čudu me samo gledaš
A ja te grlim i smješak ti dajem
I čekam da mi se predaš
Breskva: Opet si samo propustio nešto
Što obični ljudi rade
A ja se smiješim, jer nisi sad za to
Pa to ti donosi nade.
Šaptač: Pričajte o prošlosti taman toliko........da vam pruža nauk, a šutite o njoj taman toliko...... da spoznate da se ne da mijenjati
Kralj: Prošlo je vrijeme lijepo i ružno
Puteve moje dalo
Dovelo ovdje, gdje sada ja sam
Iskustva i znanja mi malo
Ali da nije njega bilo
Ne bih do tebe stigo
Ne bih se šarena dugo moja
Na oblak ovaj digo.
Breskva: Ono što prošlo je, nema sad kuda
Samo mi sjećanje osta
Opet mi izviru poruke otud
I to je taman dosta
To mi stazu osvijetli moju
Do tebe da mogu doći
Zlato moje blještavo sjajno
S tobom kući poći.
Pripovjedač:
I tako su Breskva i Kralj snatrili u Šaptačevom kraljevstvu, opijeni jedno drugom, šaptanjem,oblakom i svaki sobom.
Šaptač:
Nisam rekao da će biti lako...... taman toliko.....................
Kraj susreta
P.S. Nastavak slijedi :)))
Post je objavljen 22.07.2006. u 05:56 sati.