Pregled posta

SUSHI PARTY

Ovih dana radim smanjenim intenzitetom. Ne zato što nemam posla, već zato što si mogu malo više priuštiti da mi se ne da. Pa izmišljam što ću raditi. Moj checklist, zadnji tjedan dana:

E, o ovom zadnjem mišljah pisati. Volim sushi - ljubav me pukla u Mannheimu, prije nekih 5 g., i nije pukla do dana današnjega. Bugarski su mi sushiji bili najslađi, možebitno zbog dobrog društva i finog vina, a ni zagrebački nisu bili loši. Kad god kupujem umake, rezance i bambus za wok, uzmem malo i pogledam sve te stvarčice za sushi: fino upakirane tamnozelenocrne listove algi, rižu, wasabi, pa marinirani ukiseljeni đumbir, mnjam. I svaki put odlučim da ću se okušati i nikako da stignem. Sve do sad.

Najprije teorija. Prvi izvor: reklamni letak uz Blue Dragon orijentalne proizvode - to su, za one koji ne znaju, Japan, Kina i Indonezija u vrećicama i konzervama, spremni za maltene fastfood konzumaciju. Primjer: komadići svježeg đumbira inače se pacaju po tjedan dana, u mješavini rižina octa, sakea i mirina (rižinih vina) i šećera, a vi lijepo kupite teglu s autentičnim okusom Istoka za 20 i nešto kuna, friško s police i spremno za uporabu.

Isprinatala sam valjda 20 listova s rijetkih preciznih Internetskih stranica, uzela marker u ruke, i ajmo! Što se smije, što se ne smije. Što je nigiri, što maki , a što futomaki. Bilo je čisto zabavno, dok nisam došla do slika i shematskih objašnjenja kako to sve srolati. Tada sam prvi put, u 3 ujutro, zatrpana papirušinama, skužila da bi moglo postati komplicirano. Pa sam odložila sushi-teoriju i otišla spavati. Sanjala sam samuraje, koji nisu vitlali katanama, već oštrim noževima za sushi i rugali mi se što ja tupim nožem za kruh iz svoje kuhinje planiram nasjeckati japansku deliciju.

Ujutro sam, uz kavu, kao prvu stavku na svojoj šoping listi napisala: 1. oštar nož. A onda redom:
riža (za sushi, s preciznim uputama za kuhanje), rižin ocat (za miješanje s rižom, kad se ohladi, da bude što ljepljivija), paketić nori algi, 10 komada, prostirka od bambusa, malo veća od tih listova algi, za rolanje sushija (listići su jako tanki i nepodatni kad se smoče) i punjenje po želji (najčešća kombinacija: svježi krastavac, kozice ili gamberi, sezamove sjemenke) Ja sam dala mašti na volju i kupila pola Metroa - kavijar crveni i crni (nešto niže kvalitete, al sjajan okus i još ljepši izgled), svježa rotkvica, fini dimljeni losos i surimi štapići (ako ste se ikada pitali što su oni srolani crveni komadi na pizzi s plodovima mora, to je to - zamjena za rakovo meso, mljevena i sprešana - ne pitajte što je unutra, al fino je). Naravno da sam pretjerala - tek sam poslije skužila da će od svega toga biti dosta koliko u oko stane (odnosno, koliko u sushi stane).

E sad, rolanje je problem. Kažu, citiram, self-correcting process - što više vježbaš, sve si bolji. Jedan sushi majstor predložio da, ako prva rola ne ispadne dobro, tu pojedeš da skriješ dokaze. Već sam se vidjela na kraju dana: naduta od riže i algi sa sporadičnim štapićem i pokojim račićem, bez bilo kakvih dokaza da se tu nešto dogodilo. Upute nisu pomogle, ali zato sam našla fine slikice koje jesu, nakon duge i teške muke. Bosanski su suhi majstori skužili da slika govori više od tisuću riječi. Uz slike je sve jasnije: zašto sloj riže ne smije biti predebeo ni pretanak, kako nadjev stavljate na kraj bliže sebi, a na daljem kraju ostavljate nekoliko centimetara da se može zalijepiti... I stvarno jest stvar vježbe. Oštar nož je obvezatan kuhinjski aksesoar, i treba ga smočiti vodom da klizi kroz algu, a da pri tom ne zgnječi rižu.

Mene su malo zbunile količine, ali sad sam pametnija: za punjenje treba doista svega po vrlo malo - jedan osrednji krastavac dovoljan je za nekih 6-7 rolada, što je oko 5 puta toliko sushija. S pola kile riže i paketom algi napravite 10 rolada. Za serviranje: nezaobilazan ljuti ljuti stvarno ljuti wasabi (kupuje se u tubi) i već spomenuti marinirani đumbir, soja umak u malim posudicama, i štapići. Savjet: ne budite blesavi da kineske štapiće tražite u kineskom dućanu, kao što sam ja to radila, ne našavši ih u Metrou. Treći Kinez u kvartu, s kojim sam se sporazumijevala 10 minuta, sad se razveselio što je skužio što mi treba, otrčao otraga i donio mi paketić od 6 drvenih olovaka. Ima ih u Billi i u Superkonzumu, oni su veći Kinezi od Kineza.

Ispalo je otprilike ovako:





A završiti moram u leksičkom duhu, da ne bi ispalo da nepce s jezikom veze nema:
Sushi glosar
Jezični vodič kroz sushi




Post je objavljen 22.07.2006. u 01:08 sati.