Dakle. Prvi Kat.
………..Beeeeep……… Haha, šta ste stvarno mislili da bi otišle kući i time pokazale svoju tobožnju napetost? Mi? Bwahahaha… kao da bi. Mislim, stvarno, tako nešto pomišljati. A da ne govorim o mandarinama. No, naravno, poštujem svaki pokušaj u nadi da se priča nastavi tako… ali ne. Pojavi na drugom katu bilo je bezuspješno pogledati u oči. Bilo je bezuspješno pogledati uopće, zato jer je netko u tom trenutku upalio svjetlo.»UAAA!»-trznula sam se.
«Ovaj… D-d-d-obra večer?» - okrenula sam se kad je Kristina, kako se činilo , nekog pozdravila. «A?» Pred nama se pojavio lik umornog postarijeg čovjeka, s grubim crtama lica, kojom dubokom borom na čelu i sada – s jako analizirajućim pogledom upućenim upravo…nama. Iskreno, to nam nije bio toliki šok, jer podsvjesno, u ovakvim situacijama, uvijek nekoga očekuješ. Izgledao je kao da je ispao iz američke ratne mornarice. Makar nisam načisto zašto američka ratna mornarica, njegov lik podsjećao je na mornaricu. Značku. Ameriku i one američke uokvirene glumce. Jel. Da samo znate koliko sam bila blizu istini. «What the hell vi Radite ovdje?» - Zapitao nas je čovjek, dok smo mi još uvijek konfuzno mahale pogledima. Pričao je američkim naglaskom i na hrvatske riječi stavljao ono njihovo R. AR. «A…a… ovaj… pogledala sam prema stubištu. Mi smo mislile da smo čule nešto u prolazu kraj kuće, vidjele smo da je prozor otvoren, pa smo odlučile provjeriti.»
«Hm…» - progunđao je, . «Pa, ovaj, mi baš gibamo odavde, jer nevidimo neku zabavu u nevolji, pa…ugodnu večer, onda …» - Istrkeljala sam koračajući unatrag. No, malo zastah, jer mi nešto neobično zaokupi pažnju. «Stalone???» -vrisnula sam. «Ha? O čemu ti?»- Kristina odgovori još glasnije. « Silvester Stalone na zidu! Poster!» - s nevjericom i smijehu sam odgovorila. Čovjek – mornarica se zarumeni u licu. « Pa ovaj…dopustite mi da vam ispričam moju žalosnu sudbinu, ali prije toga…. Ja…. Ja sam gay.
…………..
Dobro. Čovjek-mornarica je otišao u sobičak s kojeg nam se smješio Stalone i sjeo na nekakav sklepani kevetak. Sjele smo na prašnjavi pod kraj njega , jer je krevet bio preuzak. Uzeo je svoju plišanu igračku kaktusa s cigarom u ruke i psihotično počeo.
On JE bio iz malene džave u Americi , živio je sa ženom , koja mu, ispostavilo se, nije bila sklona, pa je time i razvio spomenuti smjer seksualnosti. Njegovo selo bilo je premalo. Premalo da bi prihvatili nešto takvo kao što je on. Što nije čudilo, većina su potomci puritanaca. Kada je pomišljao da se otapa u vlastitoj agoniji, uzeo je svoj poster Stalonea, četkicu za zube i lovu iz lisnice ženinog ljubavnika koju je našao pod njihovim vlastitim krevetom i krenuo u svijet. Besciljno je tražio najmanju moguću rupu, gdje nitko neće znati tko je, što je i kakav je. To dovodi do sadašnjosti, našao je ovu staru , napuštenu vilu, u kojoj živi tek tjedan dana i preživljavao na divljim šljivama, koje su, uz borove, rasle u dvorištu vile.(tu su mi misli odlutale na to kakav bi bio pekmez da se napravi od divljih šljiva). ostatak nismo čule jer je, nagađam, pao u neku vrstu hipnoze, što se dalo zaključiti po tome što je, sjedivši na krevetu, glavu okrenuo prema zidu, naslonio je na zid, i iz poluotvorenih usta su mu se cijedile duge, bijele sline. Tako je bio ukočen minutu, nakon koje je progovorio: «gljiva.» - i zatvorio oči. «Valjda čovjek voli gljive?» - rekla sam i predložila da idemo. Kristina me pogledala s podignutom obrvom, kao da ne shvaćam situaciju. «Kaaaj sad? Vidiš da hoće mira, idemo.» rekla sam i izašle smo van. Zključile smo da je ovo bila jako čudna večer i da je najbolje da nikom ništa ne spominjemo(a evo, gospodo, vi imate čast saznati).
Sutradan ujutro Kristina me nazvala. «Ana….pogledaj u poštanski sadnučić. Stavila sam slušalicu sastrane i skočila do sandučića i otvorila ga. Izvadila sam gljivu na kojoj je pisalo: «Nemoj me nikad zaboraviti.» Otišla sam natrag do slušalice. Veza je bila prekinuta.
Ova dvodijelna priča ispričana je na temelju prijateljičinog sna, ali s nekim izmjenama :).
P.S. Ela, oprosti što sam umjesto tampona uključila gljive. Hvala na inspiraciji.
Do idućeg mjeseca, voli vas Ana.
Post je objavljen 21.07.2006. u 23:16 sati.