Hodala sam prema crnoj dvorani svjesna spoznaje da će samo jedno preživjeti. Micala sam sve i svakog s puta mi nisam si željela dati vremena da se predomislim, da odustanem. otvorila sam vrata crne dvorane uz glasan tresak, uz tresak koji ostavlja magija, magija je ovladala mojim umom i sad mi je um jedino i najjače oružje ono što zamislim to se i dogodi. Svi su u dvorani zašutjeli a on je sjedio na kraju dvorane u svome prijestolju. Koračala sam prema njemu i usput zatvorila vrata uz isti onaj trsak uz koji sam ih i otvorila. Zaustavila sam se na sredini . "Blanckana što se dogodilo čemu ova predstava. Svi u ovoj prostoriji znaju tvoje moći nema potrebe da nas pokušavaš impresionirati učinila si to davno još dok si bila djete."rekao je hladno smatrajući da želim samo njegovu pozornost. Šutila sam, osjećala sam da pokušava da mi uđe u um ". "Ne trudi se davno sam naučila zatvoriti um pred tobom, još onda kad sam prvi put ubila bez tvog znanja" reklla sam bjesno " uredu to mi je drago čut jer ako ti ja nemogu uč u um neće moć ni drugi, reci mi onda što te muči" rekao je to više kao zapovjed a ne kao molbu
Ja: Laž i izdaju kažnjavamo smrću zar ne?
Voldemort: Da to je prva lekcija kojoj sam te naućio, ubijemo ne ostavljamo mogućnost da se greška ponovi
Ja: Onda se pripremi da umreš, horkusi su ti uništeni
Voldemort:Da umrem zašto bi mi ti željela smrt pa ja sam ti otac
Ja: Otom bi se se dalo raspravljat, istina odgoji si me no ti nisi Sirius Black , jer on je mrtav tvojom naredbom, sad razumijem odakle ime Blanckana, od Anna Black to je ime koje mi je dala majka anna i prezime moga oca Black
ustao je i došao do središta dvorane zaustavio se na nekoliko metara od mene
Voldemort: Kako ... pa da Ella... naučio sam te svemu nemaš asa u rukavu da me iznenadiš
Ja:Ne budi tako siguran Tome ne ulazim u bitke bez skrivenog oružja ,a osim tog nebi ovo bio prvi put da je učenik nadmašio učitelja
Voldemort:Tom je ime kojim se nekoristim i ti to znaš, nadam se da si svjesna da ako neuspiješ da to znači smrt, tvoju smrt
Ja:O svjesna sam ja tog no ja ne gubim tako da neću ni ovaj put
Voldemort: sama si to tržila "CURCIO"
Bila sam brža podigla sam štit oko sebe kletva mi se nije ni približila odbila se unjega no izbjegao ju je bila je ovo prljava igra nisam spuštala štit bila sam dovljno vješta da ga napadam sa podignutim štitom
Voldemort: impresivno no ne činiš ništa da me ozljediš akamoli ubiješ
Ja: o nebrini se tebe ne čeka brza smrt...KUROZA
Moja ga je kletva oborila na koljena ,štapić mu je ispao kružila sam oko njega dok je svjetlucavi štit još bio oko mene
Ja: o to je jedna mala kletva plod moje mašte kolko god ti bio vješt čarobnjak ipak si zarobljen u tjelo stoga moja kletva napada tvoje tjelo, a ne tvoj um i moć. Osječaš li kako ti se mišići grće jedan po jedan na kraju će doći do srca i ono će prestati kucati, umrijet ćeš kao najobičniji smrtnik no ipak ćeš poživiti da vidiš kako sjedam na tvoje mjesto otišla sam do njegova prijestolja i sjela kada me je iznenada pogodilo nekih 30 različitih čarolija i kletvi moj me je štit zaštito no ipak sam ih osjetila kao snažan vjetar koji je moju dugu smeđu kosu maknio s lica otkrivajući moje lice.Ustala sam tih 30 smrtonoša sada je ležalo na mramornom podu crne dvorane i vrištalo od bola bilo mi je svejedno
Ja: što se mene tiče mogu vas pobiti sve napravit ću si ja svoju vojjsku odanih sljedbenika
Voldemort. (ostalo mu je još malo snage) : nikad ti neće služiti oni su prisegnuli meni to dokazuje njihov tamni znamen a i varaš se napravio sam si još jedan horkus tebe ti si moj osmi horkus nisi me pobjedila Blanckana jer dio mene će živjeti u tebi
bile su mu to posljedne riječi prije nego što je izdahnuo
Blanckana je stajala kao ukopana na mjestu nevjerući onome što je čula pa nije primjetila da su smrtonoše kleknule prednjom, nije primjetila da je u kutu dvorane stajala Ella mrmljajuči nešto (učinjeno je sada nastupa novo doba kaosa dok nebudeš poražena od...).
Post je objavljen 21.07.2006. u 20:48 sati.