...dočekujem radeći, posle dugo godina.
Kul, sem dela sa jebenom tortom. Ne mesim i nemam mamu u okružju. Onda, milost i nemilost tržištu. Strašna kriza identiteta, i poznavanja poslastičarnica. U cenjkanju u onoj namenjenoj, setim se alternativne. I otežem, ne čokoladna, ne doboš...voće? koje? a kako?
Ay, mama. Uvek se setim roditeljice koja psuje i rođendane i mog brata i život dok peče prste praveći njegovo ime od prženog šećera.
A za to vreme, dve sestre u selu prave ajfelove kule od šećera i oraha. I kočije i ruže i šta god. 3 D. Al se nikada nisu udale i nisu imale decu. Kata i Mara.
Face.
Nebitno.
Elem, torta sa malinama. Kupljena. Za firmu.
Pojedena. U zdravlje. Taki je red.
I onda restoran u Zemunu. I došli odabrani. Svi ostali izostali, izdali, ne došli, zauvek na mojoj crnoj listi.
Šalim se.
Možda.
Bilo je nešto zlo u mom 30tom rđdu. Ja. Koja štucam i ostavljam goste.
Povraćam pored wc šolje. Kući.
Dolazim na posao rano sledeći dan.
Samo ja.
Da li to Organizam pokušava da mi kaže nešto?
Post je objavljen 21.07.2006. u 22:12 sati.