Filtrirajući gradsko smeće kroz ovu web stranicu, već godinu dana pišemo ono o čemu se drugi ne sjete ili tek dotaknu. Danas ćemo se također sjetiti jedne teme, koju drugu nisu taknuli. Prigodno ćemo pisati o našim šibenskim klapama, koje danas i sutra predstavljaju naš grad u finalu Omiškog festivala, krovnoj instituciji dalmatinskih klapskih napjeva. Dvije klape su ušle u finale. Ženska, Rećine pjeva večeras i muška iz Vodica, Bunari, pjevaju sutra uz direktan prijenos na državnoj dalekovidnici.
Zašto su oni tema ŠDF-a? Pa kako smo uvidjeli u onoj priči o požarima koja je naišla na veliko zanimanje publike, teme s problematikom i zanimljivim i čudnim koincidencijama privlače šibensku publiku. I ovdje smo naišli na nekoliko doista bizarnih stvari. Naime, igrom tragičnih okolnosti, dvije šibenske klape nedavno su nažalost izgubile svoje prve tenore, tako da je Šibenik doista puno izgubio i takvo što se neće moći nadoknaditi. I kao dišpet boli i tuzi, dvije mlade šibenske klape, kao debitanti, uspijevaju ući čak među 12 najboljih u državi! Kakav uspjeh, rekli bismo! Ipak, na pitanje odgovornih u gradskoj i županijskoj upravi, pomažu li oni i financijski rad klapa, odgovor je glasio – "…nema smisla pomagati toliko klapa, kad oni ionako sami dovoljno zarađuju na gažama, a uostalom, toliko ih je da taj tempo financijski ne bismo mogli pratiti…".
Izvor iz gradske uprave, koji nije htio da ga imenujemo, bio je energičan po tom pitanju, kao da ga je netko pitao da izvuče novac iz njegova vlastitog džepa. Laik bi mogao pomisliti, u čemu je problem; pa čovjek samo mudro upravlja novcem iz gradskog/županijskog proračuna, jer na ovakav način novci bi se potrošili dok lupiš dlanom o dlan! E, baš tu tek počinje ova priča…
Šibenski amaterski zbor "Kolo" u sezoni 2005./06. napravilo je seriju uspjeha u Hrvatskoj i u Europi (prva nagrada na međunarodnom natjecanju zborova u veroni), a pred Božić došao je župan osobno, obećavši da će ih u idućoj godini nagraditi s duplo više sredstava iz proračuna (o čemu je ŠDF već pisao), no do dana današnjeg prostorije u kojima djeluju su derutne, prokišnjavaju i opasne po život, zbog napuknuća stropa i zidova… Šibenska narodna glazba, također je polučila velike uspjehe, no obećanja o sufinanciranju njihova rada, čula su se također samo na domjenku u prostorijama, smještenima tek 10-ak metara od zgrade Gradske organizacije šibenskog HDZ-a…
I tako šibensku kulturu predstavljaju očito vrsni i svugdje van Šibenika cijenjeni glazbenici, a gradski i županijski oci tu ne vide svoj interes…
Pa čovjek se zapita gdje li onda to vide svoj interes u promociji ovoga grada, ako ne u uspjesima njegovih građana? U turističkim prezentacijama grada, gdje gradski oci na naš teret posjećuju striptiz barove (što je očito pomodno, jer iste u drugim gradovima čak i ministri otvaraju)? Ma kakvi… U sportskim uspjesima možda? Odgovor je opet – ne! Jer kako onda objasniti sportske uspjehe šibenčana, koji se gledaju samo s podsmjehom (ili kako je nedavno jedan posilni od cijenjene nam gradonačelnice u pauzi od napornog „rada“ izjavio: „…ha, ne'š ti sporta!“), a nikako s kvalitetnom potporom…
Pa da nabrojimo samo neke nelogičnosti; prvak Hrvatske u brzinskom izbijanju boća, mladi Ivan Jurković, već godinama osvaja sva moguća prva i druga mjesta u tome sportu, a radi polulegalno u dvorani kojoj su zbog neplaćanja grijanja isključili struju, dok mu grad nije odao niti jedno priznanje, a o novcu ne trba ni pričati. Koliko puta je spominjan body-builder gospodin Vedran Jakšić, koji zahvaljujući samo svome ulaganju uspijeva i dalje osvajati vrhove u svojoj kategoriji toga sporta. Veslački i jedriličarski klub, i ove godine osvajaju prvenstva Hrvatske u pojedinim disciplinama, a od pomoći nadležnih – ništa! Šibenski biciklistički klub „Fortica“ već godinama vapi za biciklističkom stazom, koja se mogla urediti i prilikom obnove jadranske magistrale do Primoštena. Iako oni i ovih dana osvajaju prva mjesta u državnim i regionalnim natjecanjima, od ulaganja i u taj sport – NIŠTA! Šibenski borilački sportovi u juniorskoj i kadetskoj konkurenciji, na međunarodnim natjecanjima osvajaju brojna priznanja, kojih u posljednje vrijeme ima sve više; rezultat – treniranje u dvorani koja nosi ime "Partizan“, a i djeluje kao da je iz partizanskih vremena; djeca treniraju u katastrofalnim uvjetima, zajedno s miševima i crvima iz parketa… Ajde, košarku nećemo spominjati, jer u nju najčešće ulažu privatne osobe, pa koliko-toliko zadovoljavaju potrebe, te im financijska injekcija političara i nije baš nužna.
I da ne nabrajamo dalje, suprotnost tome i velika nelogičnost je Nogometni Klub Šibenik. Klub, koji godinama nije primirisao prvu ligu, a ove godine mu se, eto, i sreća osmjehnula. Klub koji u pripremnim utakmicama redovito i učestalo gubi od drugoligaša i trećeligaša, kao da je sudionik neke seoske lige, koja se održava ovih dana u selu Danilo i sličnim zaseocima dalmatinske Zagore. Klub je to, koji je da bi uopće mogao biti primljen u „elitu“ prvoodabranih – morao iskesiti lovu za novi semafor, sanitarni čvor i dovoljan broj sjedećih mjesta, da zadovolji UEFA-ine propozicije i sigurnosne kriterije. To je klub, za kojeg u jeku požarne sezone leti vojni helikopter, čiji je sat leta cca 5000 eura i prenosi s Obonjana montažni wc. Klub je to čije zalijevanje trave košta više od ulaganja u sve ove gore navedene sportove i kulturno-glazbene skupine zajedno, a zašto? Zato da bi 76 ljudi prosječno po utakmici gledalo nabijanje lopte preko ograde nogometnog igrališ… pardon, stadiona Šubićevac! To Vam je klub, koji za sve nabrojeno novaca nema, pa mu bogato pomaže grad i županija, a zamislite koliko to samo košta! Ne znate? Spomenut ćemo samo da se radi o desecima milijuna kuna!
I tako dok gradonačelnica i župan lažno obećavaju, nas i dalje van grada s ponosom i velikim srcem predstavljaju šibenski sportaši i glazbenici. A kako smo započeli s klapama, s njima bi i završili. Da, večeras je finale ženskih klapa, a predstavljaju nas Rećine. Grad im nije dao ni kune, a pitajmo se hoće li im dati bar priznanje, jer i za predstaviti grad treba hrabrosti, ali i ulaganja. Oni iz ljubavi prema klapskoj pismi, u taj ne jeftin i ne bez žrtve sagrađen identitet – sve ulažu sami! U čitavoj ovoj priči, za pohvaliti je samo rukovodstvo Vodica, koji su uvidjeli perspektivu svoje prve muške klape; oni su im osigurali sve što im treba, ne pitajući „..zarađujete li Vi na gažama?“.
Na nama je samo da im zaželimo sve najbolje ovih dana i u budućnosti i čestitamo na dosad postignutim uspjesima, a nogometnom klubu Šibenik, da opravda uložena sredstva ili da iznajmi svoju livadu koncesionaru za plastenik, pa da i pošten narod od njih ima koristi…
Šibenski Demokratski Forum
Post je objavljen 21.07.2006. u 21:39 sati.