gledam slike iz libanona ovih dana i kao da imam vukovar pred očima one ljude šta su u kolonama išli iz grada a kamere su snimale lica jedno po jedno uplakana djeca pa bake mame s vrećicama u rukama neki su šepali svi su jecali znali su šta ostavljaju a nisu znali gdje idu ljudi su uostalom svugdje isti žive svoje male živote bore se i hrvaju sa svakodnevnim problemima rades voj posao onda dođu doma gledaju svoju djecu raduju se kojem slobodnom trenutku svađaju se i vole mrze i zamjeraju opraštaju seksaju se zavide susjedima piju tablete za kolesterol čitaju novine i nonstop se žale šta auto previše troši al kolko god šutili o tom svi vole taj svoj mali život
onda vijest da iz aviona bacaju letke na južni libanon koji govore im da se isele jer će bombardirati područje kako jednim letkom reći čovjeku spakiraj se i odlazi jer sve što posjeduješ tvoje je dok god mi ne odlučimo drukčije spakiraj sve bez čeg ne možeš i kupi prnje ovdje više nemaš šta tražiti mi ćemo zaštititi ovaj teritorij za tebe nam se jebe mi bi samo kvadrate il hvate ja neznam u čemu se mjere takva velka područja ne znam tko je u pravu to je bilo židovsko područje prije dvije tisuće godina onda je stoljećima muslimansko ja ne znam tko je u pravu da li ovi šta traže povrat nečeg šta je prapovijesno njihovo ili ovi koji su tu stoljećima i ne žele se drugdje maknuti jer uostalom ovdje su korijenje pustili
ja bi bila crveni čovjek iz tisućuosamstopedesetčetvrte onaj šta je piso američkom precjedniku i reko alo stari ne možeš kupit zemlju s divljenjem gleda svijet oko sebe jer zna da ga ne može posjedovati jer je tako sićušan i prolazan i sve šta vidi ostaje a samo on prolazi prolazi neće ga bit
ja volim šta imam uvijek para kod sebe koliko mi treba šta živim u velikoj ljepoj kući i vozim si moj autek i šta ne moram planirat troškove za ništa al devedesetprve kad niš od tog nisam imala kad sam po dva sata stajala u redu za crni kruh na smjenu s bratom ko oni u đibonijevoj pjesmi jedno te iste stvari su mi bile najljepše u životu kolko god srali o skupim stvarima o moći o svemu najljepše je ono kaj se podrazumijeva ono kaj u svakom danu života imaš i ne razmišljaš o tom uvijek se čovjek najviše raduje jednom jedinom bio on peris hilton il alija sirotanović mi svi najviše volimo osjetiti se voljeni volimo taj svoj svijet ljude oko sebe neke male rituale svi smo jebeno slični netko uvrnut ovak netko onak imaš svoj svijetek koji sad bombardiraju ovim letcima iz aviona tamo negdje u libanonu i govore im idite si ga stvarat negdi drugdi ovaj teritorij treba zaštitit
teritorij treba zaštitit a poginulo je četristo ljudi za koga jebite se svi ratovi su uvijek isti ko fol interesi naroda sto tisuću sto hiljada poginulih sjebanih razočaranih samih nije bitno samo vi zapiknite zastave svoje dofurajte mašineriju samo nek se poso vrti
vidimo se u vječnoj domovini u koju se svi kunete gadovi politički
Post je objavljen 21.07.2006. u 19:32 sati.