Marketing
AKVIZITERI
Danas je paklen dan. Polako nas zahvaća toplinski udar koji hara danima po Evropi. Vani se ne da disati, a unutra je donekle podnošljivo, jer je zamračeno i rade ventilatori. Pokušala sam se malo osunčati vani, ali sam ubrzo odustala... Televizijski program ne gledam danima, jer nemam vremena ništa ni započeti gledati, a ako i kasno navečer započnem - zaspim. Izuzetak je bio "Hanibal", sinoć. Taj film me naprosto oduševljava. Vjerojatno mislite da sam bolesna, ali Hanibal mi je "mrak". Inteligencija na visini, esteta, dobar odgoj, vrhunska opća kultura... no malo čudne prehrambene navike, ha ha...
No da ne bi zalutala na putu kuda sam krenula, nastavljam... Kako nisam imala što pametno raditi, ( a što bi se to pametno moglo raditi na toj vrućini? Uzgred, na termometru na terasi, mi je trenutno +40 ),šetala sam daljincem po programima i na HTV 1, započinje film... Privuklo me ime Helen Mirren. Napravila sam si cappuccino i... vjerujte, bilo bi mi žao da nisam pogledala taj film.
Istinita priča o Billu Portmanu, dugogodišnjem akviziteru za američku firmu Watkins (www.billportman.com), oboljelom od celebralne paralize. Priča obuhvaća period od početka šezdesetih godina do 1997. Bill živi s majkom, oduzeta mu je desna ruka, teško hoda, a ne želi živjeti od socijalnog dodatka, nego želi sam zarađivati, radeći kao terenski trgovac. Film se zove "Od vrata do vrata" (Door to door). Tako topla ljudska priča, koja budi u meni nadu da su Ameri - i ljudska bića i da nisu samo svjetski policajci. Bill je jedva iskamčio posao u firmi, prvo nailazio na zatvorena vrata, pa čak i na pritužbe da plaši djecu. Vrhunska gluma Williama H. Macyja, usporediva s Dustinom Hoffmanom u "Kišnom čovjeku" i Seanom Pennom u "Ja sam Sam".
Ovaj film je totalno promijenio moje viđenje trgovaca na terenu (iako su kod nas još u povojima). Bill ide od vrata do vrata, u početku sporo, a za dvadesetak godina postaje - trgovac godine u kompaniji. Usput razvija prijateljstva i gotovo obiteljske odnose sa svojim kupcima, zna sve njihove probleme i intimne priče. Doživljava čak da mu dječak, koji ga se u početku uplašio, kasnije kao novinar - napiše članak - životnu priču. Nakon četrdesetak godina, Billa pregazi napredak, prodaja se vrši preko Interneta i TV-a, mobiteli su svakodnevica. No on ostaje i nakon mirovine terenski trgovac i postaje zaštitni znak kompanije, održavajući im tradiciju.
I nasmijala sam se i gotovo rasplakala, raznježila... Koliko su ljudi u biti, teško spremni prihvatiti ljude s fizičkim i psihičkim manama. A ponekad su ti ljudi normalniji od nas, nazovi "normalnih i zdravih".
Poznajem jednog dječaka, od samog rođenja. Ista priča - povreda kod poroda... ima 22 godine i bio je prije tri mjeseca dokumentarac o njemu na HTV-u. Taj dječak je pravi mali borac. Jedva je preživio, kasnije je pohađao sve moguće vježbe na Goljaku. Završio je srednju školu i upisao Pravni fakultet. Teško hoda i teško govori. Na terapijskom jahanju je pronašao svoju životnu ljubav. Već je bio na jednoj Parolimpijadi i sprema se za drugu. Konji su mu najveća životna radost, a uz njih pas vučjak. Redovito vježba ruke u teretani i pun je energije. Mogli bi se uz njega posramiti svi oni klinci koji vrijeme provode u zadimljenim kafićima, s pićem i cigaretom u rukama, besprizorni, koji svoju nakupljenu energiju - troše na trganje klupa u parku i razbijanje svega što im se nađe na putu. Zato je Slaven uzor bez obzira na svoje fizičke mane.
Pa kad vidim neke majke (to se najbolje vidi na plažama i kupalištima jer imam najviše vremena od dosade), kako vrište na djecu, opale im pljusku zato što su isfrustrirane i ustale na lijevu nogu, na radoznalo dječje pitanje - obrecnu se i odgovore - dosadan si, zašuti već jednom, pusti me na miru, idi se igrati i daj mi mira... (ovisi o bogatstvu vokabulara). A s druge strane vidiš majke retardirane ili teško bolesne djece, koje život posvete da bi im olakšale, žrtvuju se i vole ih, kakvi bili da bili. Ponekad mi dođe da vrištim. Dijete je stvarno "dar Božiji" i kako im daješ, tako i dobivaš ( uz rijetke izuzetke).
Ja se raspisala, otišla u širinu i izvan teme, no tako mi danas došlo...na +37...udarilo me sunce, vrućina. Idem popiti nešto hladno...Pozdrav!!!
Slaven
Pozdrav 
Post je objavljen 21.07.2006. u 16:01 sati.