Petak, 21. srpnja
Sinoc se otvorila kavana „Luxor“ na Peristilu. Novi ugostitelj je zdrav element, za razliku od prethodnog koji je umro od AIDS-a. Pokojnik je bio buntovnik on the front line, sam protiv svih iz gradske uprave, sve do samoga kraja. Takva je sudbina onih koji se bune protiv poredaka (bilo gornjih bilo donjih) svi dopadnu smrti. Bilo od metaka, kao Che Guevara, bilo od virusa, kao bivsi korisnik „Luxor“-a. Ostaju u poredak integrirani, kao sadasnji chief ove najstarije splitske kavane, vis-a-vis „najstarije katedrale na svijetu“ (kako neki Splicani vole samodopadno, a neosnovano, nazivati katedralu sv. Duje).
Na otvaranju su bili, of course, gotovo svi glavni likovi novog (splitskog) poretka. To jest: reprezentacija „Liste velog mista“. I masa drugo i trecerazrednih likova iz medija, kulturnoga, javnoga i ulicnoga zivota Splita. Ako su glavni oni koji drze glavnicu i ubiru dividende a jesu (jer nece pobijediti ni rasa ni klasa nego kasa,) onda je Peristil sinoc bio pozornicom proslave trijumfa vladajuce kase. Jureci Buljubasic, cetkasti Bulicic, glasnogovoreci par Pezzi, man in black Segvic and comp. Sporedni likovi: novinarke i novinari, mladji umjetnici u napredovanju, znanci i rodbina, veceras-je -nasa- festa tipovi . Ostali likovi: manekeni i manekenke, dva mladica u minicama rimskih vojnika, veselo musko drustvo u uglu, u drugome uglu pijanist, foto-paparazzi koji vole papati motive i prsut, gutac vatre ispod skala, jedan bluzer, nekolicina luzera. I samo jedna graficka kartica za fotoaparat, a povoda za brzo okidanje masu!
Krenimo od stropa kojeg je oslikao Petar Grimani s pomocnicima, koristeci jarke boje, likove Adama i Eve tj. muskarca i zene u 4 zivotne faze (proljece, ljeto, jesen, zima) te prikaze egipatskih bozanstava i grcko-rimskih grifona. Na zidovima velike (novinske) fotografije Matka Biljka, sepijasto patinirane i u pozlacenim okvirima, a hrvatsko-dalmatinski intonirane. Sve skupa: kombinacija egipatsko-judejsko-grcko-rimsko-hrvatsko-dalmatinsko-splitska. (U, jebote, jedva sam ovo poslozio!) Uz dvije zacinske muslimansko-krscanske slije: na jednoj Matkovoj fotki su zene s feredzama a na drugoj biskupi i svecenici u procesiji sv. Duje. Ukratko, u „Luxor“-u je sabit sav ovaj svijet, disparatan i disharmonican, rastrzan i podijeljen, a sabila ga je u taj interijer faraonska (ilitiga carska) moc novca! Koji vlada ovim svijetom i ovim Splitom.
To sto se jedno ne rimuje s drugim, a drugo se ne slaze s trecim dok je trece u zavadi s cetvrtim, nije uopce vazno naruciteljima a nije bitno izvodjacima radova. Vazno je da su racuni placeni i da se kasa puni. Eticka i estetska pitanja su sporedna, kao i likovi koji ih postavljaju. Jednome takvome sve to djeluje „pomalo shizofreno“ (ali zar to ne prati, kao sjena, svaku vladarsku figuru, kako jednoglavu tako i viseglavu); drugomu je pak „psihoticno“ (neuroza je obiljezje 20. a psihoza 21. stoljeca); trecemu je naprosto „neprikladno“ (ali tko jos mari za dobar ukus), a cetvrti bi najradije jos jednu casu besplatnog pica. U dobu vladajucih koalicija vladajuci ukus moze biti jedino eklekticki. Daj svega i sa svih strana, pomijesaj sve to pa vladaj! To je slogan novih imperatora novog doba: POMIJESAJ PA VLADAJ! Dva tisucljeca je bio djelatan cezarovski naputak:“Divide et impera“ („Podijeli pa vladaj“). Danas je na djelu mijesanje i vladanje.
Podijeljene (izmedju sebe i u sebi) pomijesas, stavis ih da se kuhaju na tihoj vatri (koju pojacavas po potrebi vlastitih interesa) i – komotno vladas! Izmjesanima, pomijesanima i smjesanima vladaju – umjesni! Kada oni umijesaju svoje prste u prirodne i drustvene tokove zivota eto vam, maso, masu ekoloskih i socioloskih nevolja i problema! Vama od njih rastu tlak i dugovi, a njima rastu dividende. Pritisak se pojacava, temperatura raste, tajfuni odnose sve vise zivota dok tajkuni sve vise zivota podjarmljuju. Simple mind: TAJKUNIZACIJA U DRUSTVU IZAZIVA TAJFUNIZACIJU U PRIRODI! To jest: ljudska (tajkunska) akcija producira (tajfunsku) reakciju prirode. A kako je na nedjelu hiperprodukcija tako i priroda djeluje hiper - reaktivno.
Sto bi nam radi svega toga uskoro moglo srusiti se nebo na glavu, who cares?! Veceras je nasa festa i mi s gustom, pomijesanim s malo malinkonije, navigajemo kroz ovu nasu euforicno-depresivnu Apokalipsu. Mozda bas zato Grimanijeve slikarije koje se odozgo namecu svojim motivima i hiper-koloritetom, djeluju upozoravajuce na mnogo dubljem nivou od razine plitke svijesti (koja pijucka besplatni cocktail). Samo nastavite tako, dovikuju one, i past ce vam nebo na glavu!
Post je objavljen 21.07.2006. u 15:57 sati.