Marketing
..In the End,it doesn´t really matter...for my jii-chan..
Wow..I´m back...*runs after the terrified crowd* mwahahahaha!
Prije početka još jednog posta,moram neš reć kaj sam htjela još prošli tjedan...
HVALA,nii-san!!!Arigatou from the bottom of my heart....
Za one koji ne znaju,ne želim otkrit burazov identitet da se ne zbruka..ko bi se htio samnom povezat,jel?
Ha..i evo...sad mi je lakše..Heh..za one koji ne znaju...I´m 16.....makar sam očekivala neš ultra-anime-ično..ko npr.da padnem kroz magic bunar i nađem se u prošlosti sa svim svojim anime likovima..
Al nee.....I dalje isti shit..sam godinu starija....*sighz*....not fair..
K..dosta trivijalnih gluposti...Time to hit the theme....
Znate onaj trenutak kojim ne možete upravljati....kad vam se baš tada promijeni čitav fuckin život ....meni se to dogodilo prije tri godine.....sad u subotu je godišnjica...
Kad izgubite osobu koja vam je(iako vama nesvjesno) bila najveći oslonac i podrška,vaš pogled na svijet se drastično promijeni...Meni se moj ružičasti balon raspuknuo tjedan dana poslije mog 13.rođendana i kasnije shvatiš da si baš tada morao naglo odrasti..prihvatiti činjenice i krenuti dalje....baš kad misliš da je stalo i da je bol nestala,nešto novo te piece by piece gurne u stvarnost...kasnije...prošlost se ponovi...
Jedini način da se barem malo zaštitiš je da stvoriš jedan kutak samo za sebe...My darkness..
..»Please,please forgive me...but I wont be home again.
Maybe someday you´ll all go...Isnt something missing?..»
No s vremenom postaneš pomalo usamljen…Iako sebe smatraš krivim,zadržiš to za sebe i praviš se ko da se ništa nije dogodilo…
Smiješ se,zabavljaš..al kad se vratiš doma..
..»You wont cry for my absence,I know..
You forgot me long ago
Am I that unimportant?
Am I so insignificant?»
No nemaš pravo glumit žrtvu jer si ti kriv…Zbog tebe..A i nije da si jedini na svijetu koji je morao naglo odrasti i prihvatiti surovu realnost…Ne žali se..
..»Isn´t something missing?
Isn´t someone missing me?
Even though I´m the sacrifice,you wont cry for me
Though I die to know you love me
I´m all alone
Isnt someone missing me?..»
S vremenom,rane zacijele i ti si stvorio svoje dvije osobnosti…Onu javnu veselu verzije i onu koja je samo za tebe…samo za one trenutke kad na orahu gledaš zalaske sunca…
..»Please,please forgive me,but I wont be home again.
I know what you do to yourself
I breath deep and cry out
Isnt something missing?
Isnt someone missing me?..»
No prvobitna bol počne jenjavati i uplašiš se da ćeš zaboraviti..Ali ne smiješ..moraš se sjećati…I onda se opet počneš kriviti…My fault that I forgot you..
..»Even though I´m the sacrifice,you wont cry for me
Though I die to know you love me
I´m all alone
Isnt someone missing me?..»
Zar je to način na koji ćemo završiti?Kad odemo sa ovog svijeta,nakon nekoliko godina čak i oni koji su nam bili najdraži nas zaborave…Tome se imamo radovat?
..»And if I bleed,I´ll bleed..knowing you dont care
And if I sleep,just to dream of you,I wake without you.
Isnt something missing..isnt something….»
Nepravedno je….I ne smiješ tražiti oprost..jer ga nisi zaslužio…Potrudi se da se sjetiš…al sa smiješkom na licu…
..»Even though I´m the sacrifice,you wont cry for me
Though I die to know you love me
I´m all alone
Isnt something missing?
Isnt someone missing me?»…
Post je objavljen 21.07.2006. u 11:47 sati.