Zbog izuzetno akutne lijenosti izazvane nestasnim britanskim vrucinskim (ne)prilikama prilazem par natuknica od zivotno-povijesne vaznosti.
• Jutros se zapetljah u vlastitu haljinu, ne mogah disat te se spetljah maksimalno. Uskomesah, usudila bih se reci. Kako? Jednostavno. Zaboravis li otvorit patent na ledjima do kraja da se mos’ izlit ko voda u grlo u u usku haljinu koju oblacis preko glave (ne preko nogu poradi onog sto u anatomiji strucno nazivaju bokovima). Jedno 5 minuta bjesomucnog povlacenja i natezanja gore-dolje, zajapurenosti, zvukova paranja konca i savova, nemogucnosti disanja u jednoj sekundi, te izazivah svakolike anatomske kontorzije. Zabavno i jako poucno. Jos ako se zakasni i na vlak (koji NE strajka danas, vidi jedan od donjih natuknica) jodlanju i busanju u prsa od veselja nikad kraja ni konca. Anatomija.
• Poradi vrucine moradoh se odrec svojih bapsko-anabaptisticko-puritanskih nacela, odnosno spavanja u pidjami. Te moradoh spavat polugola sto me izuzetno nanerviralo. Pa se osjecah ko u nekom kupleraju. No, jebo sad to, kad je kupleraj nek je kupleraj! Antropologija.
• Kolega Sved danas sa ponosom svedskim nosi kosulju sa kvazi-havajskim motivom. Probam ne gledati u njegovom pravcu. Antropologija.
• Kolega Jamajkanac sa ponosom proto-jamajkanskim nosi mrezastu potkosulju drecavo zelene boje. Probam ne gledat ni u tom pravcu kretanja. Antropologija.
• Vlakovi NE strajkaju danas. A vec se spremah da suznim ocima i drhturavim placipickastim glasicem obavijestim predrage mi kolege da se ne mogu probit kroz covjekolike horde do posla. Skoro rekoh do spola. U brojkama i slovima mogla bih zaradit duplo bodova. A ako odbacim slovo p mogla bih dobiti i laso. Pa ako izbacim a mogu dobit sol. I tako dalje i tako blize.
• Izabrah ovo za nedilju. Super, imaju i vile i krampove i lopate po zidovima. Vec vidim da ce ova zvocakat na veliko, ali necu se dat smest, nikako jerbo vjerujem u svoje ideale i nikad ih ne izdajem! Oduvijek znah da u meni cuci skriveni Patrice Lumumba.
• Oni letece-skakajuci paukovi su se izgleda ugnijezdili ispod vrtnog mi stola. Naime, jucer mi sletise, odnosno skocise, jedan jos veci na knjigu. Pa sam procesom zvanim eliminacija shvatila da su to otac (taj veliki) i sin (onaj mali iz prijasnje skolsko-poucne ilustracije) u korporaciji. Bas krasno, imam citavu floru i faunu pred nosurinom. Jos mi samo fali jedan poprilicno bliski susret sa nocnim leptirom raspona krila metar sa metar i mogu se mirno zacahurit. Entomologija.
Post je objavljen 21.07.2006. u 13:38 sati.