U muckom poslijepodnevnom napadu
ostajem potpuno nemocan.
Dok na me padaju salve tuge
svih svjetskih kasarni,
sjeta robova,
nastojim biti discipliniran
kao anglo-americki general,
prekriti se cistom formom muzike.
Za sretnijih godina utapam se u jazzu grada u sumrak,
nestajem u optimisticnom haosu njegovih svjetala.
Post je objavljen 21.07.2006. u 10:42 sati.