Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/missing99

Marketing

Lucifer

hello ljudovi!! prvo, naslov nema veze s nicim sta ce pisati u postu... naslov je samo za jednu osobu, Marri, nadam se da si zadovoljna? pa, ovako... nemam nikakvu pametnu temu za pisat... pa cemo pisat gluposti.
ovih dana desila mi se jedna velika tragedija.. inace jako mrzim paukove i bojim ih se. i jednog dana otkrijem ja u sobi kod okruglog zida (imam sobu s okruglim zidom, ali uskoro se selim iz nje) otkrijem 'malog' paučića, znate, onaj s velikim nogama i minijaturnim tijelom. i dobro, odlucim ja da cu toj paučici dopustiti da živi u mojoj sobi. i dala sam joj ime - Clementina. uskoro se preselila s okruglog zida do produžnog kabela odmah pokraj moga kreveta. jedino mi je malo bio bed da mi ne uđe u nos ili usta dok spavam jer meni obicno glava visi s kreveta kad spavam. i tako, zivjele smo zajedno i bile smo sretne. imale smo dosta uljeza u nasoj sobi, znate, oni naporni mravi... i tako, jednog dana dođe moja mama u sobu. s usisavačem. i pocne usisavati mrave i ostalo smece po podu. ja onda nisam bila doma. kad sam se vratila, kaze meni mama: znas, usisala sam ti jednog pauka s velikim nogama kod kreveta. a ja se uhvatim za glavu: neeeeeeee!! ne Clementina!! a tako sam se emotivno vezala za tu paučicu.. Clementina, nadam se da pocivas u miru u usisavacu s mravima i ostalim kukcima...i prasinom.. šmrc... a tako sam je zavoljela i emotivno vezala za nju. cak sam joj mislila naci Pavela, dugonogog muskog pauka, pa ih vjencati... smrc.. i bas kad sam ga nasla u kuhinji, moja okrutna mama vakuumira Clementinu i posalje je na put bez povratka.. u usisavac... smrc... a dan prije je skakavac Aleksandar napravio samoubojstvo... skocio je s fortice... dvije tragedije u dva dana... mislim da nijednog pauka necu tako zavoljeti kao Clementinu... bila mi je jako draga.. a sad je vise nema...
Jucer sam vidjela Lucifera (ipak ima veze s naslovom). Nadam se da je Marri zadovoljena.
Do pred jedno sat vremena bila sam vani s Marri. bilo nam je bas zabavno rofl i dosle smo do zakljucka da nas ljudi krivo gledaju jer sam ja bila u majci od systema, a ona u majci od evanescence (mojoj majci, da naglasimo). i onda smo dosle do zakljucka da ce ljudi pomislit da se drogiramo. zato jer je opce poznata predrasuda (pogotovo u nasem voljenom gradicu) da se ljudi koji slusaju metal i oblace u crno drogiraju. jadne mi, kako nas je to pogodilo... do te mjere da sam ja isla radit bolesnu frizuru da ljudi stvarno pomisle nesto krivo. jos nam je samo falila tona crne sminke na ocima. i boca alkohola.
ocete cut depresivnu ljubavnu pricu? ajde, da vam ukratko ispricam. bili jednom nosorog Gabrijel i nosorogica Mihaela. i oni su se zaljubili na prvi pogled. i jako su se voljeli. i htjeli su se vjencati. ali... da, da, uvijek taj ali. ali... Mihaelin tata je htio da se ona uda za zlocestog Strašimira. i Mihaela je vec htjela pobjeci od kuce kad joj je tata rekao da ce joj dopustit da se uda za Gabrijela. i ona se lijepo spremila za vjencanje, obukla bijelu vjencanicu i tako sve to skupa...i tata ju je doveo do oltara, ali kad je rekla: uzimam, shvatila je da do nje ne stoji Gabrijel nego Strašimir. tata ju je prevario. onda je Mihaela pocela jako plakati, otisla je do visoke stijene i bacila se s nje u more. nakon toga se podigao strasan tsunami koji je izazvao veliku katastrofu i ubio Strašimira. kad je Gabrijel shvatio sto se dogodilo i da se Mihaela ubila zbog njega, pomislio je na samoubojstvo, ali je onda rekao sam sebi: ma tko je jebe, nac cu ja drugu, bolju. i nasao si je nosorogicu Melinu i ozenio se za nju i zivio kao da se nikad nista nije dogodilo, kao da Mihaela nikad nije postojala. tragicna ljubavna prica u kojoj je cura platila zivotom i dokaz da su svi muski svinje (pardon, nosorozi). otkuda mi inspiracija za pricu? ne znam.
Nemam vise inspiracije, nekako mi se cini da sam dovoljno gluposti napisala da zadovoljim svih vas.. mozda ipak nisam? hm...namcor
znate sta mi se desilo jednog dana, davnog, davnog dana ovoga ljeta? mislim da je bio 24.6. ali nisam sigurna. odoh ja na kupanje. poslije kupanja pod tuš u Rapcu. nakon tuša, da cu obuc japanke i... stanem na pcelu..slatku malu pcelicu ..(..).(..). hm... malo me zaboljelo, ali nista strasno. drzala sam nogu u moru, ali svejedno me nakon nekog vremena poceo jako peći prst.. auuu... i tako, u roku nekoliko dana prst mi se udvostrucio.. mama mi se jako zabrinula i natjerala me da odemo na hitnu (shvatila sam da ja na hitnu uglavnom dolazim nasmjesena od uha do uha, kad sam pri svijesti, naravno). tamo smo cekali sat vremena jer su se mijenjali doktori, pa dok oni popiju kavicu... i cekam ja sat vremena, zivcanim... cekam sat vremena da bi mi doktor rekao: ma nista strasno, malo jaca alergijska reakcija, odi u apoteku i kupi si neku mast. dobro. sljedeci dan nisam smjela na more. dobro. nakon par dana to se dogodilo i mojoj frendici ali njoj se noga nije udvostrucila. ne znam zasto mi je prst tako natekao, inace nisam alergicna na beštije sa žalcem.
jucer me skoro ubo stršljen. uletio on nekako u kucu i pocne oko mene. a bio je neki mali i ja mislila da je to osa. otjeram ga ja i zaustavi se on na staklu od prozora. a ja sam držala OK u ruci. i raspalim ja po njemu s novinama. i što se dogodilo? razmazao se po staklu, prepolovio... glava i krila odletjeli su mu na lijevu stranu, a žalac na desnu. BRUTALNO!!
nadam se da vam je bilo dosta anegdota (ne znam ni sta je to anegdota, budimo realni) iz mojeg života.. ako budem imala vise od 10 komentara bit cu sretna..ljudima se obicno ne da komentirat takve gluposti. inace, imam 16 godina, a ne 10, kako bi se dalo zakljucit iz ovog posta.
pozdravljam sve moje blogere. jako mi je zao sta jedan vise nece pisati jer njegovi postovi su mi uvijek bili zabavni. i onda kad bi pisao informativne postove i kad bi zivcanio..zavoljela sam njegov nacin pisanja i razmisljanja i znam da ce mi falit,,, zavoljela sam i njega koliko to mozes preko bloga citajuci necije postove, unatoc tome da se nismo bas previse zblizili.. ali nadam se da ce se jednom vratit isti kao sta je bio prije.. kako god bilo, ostaje u mojim linkovima kao jedan od naj blogova.. i to dok god budem imala blog.
EDIT, 13:39 : He's back!!! kako sam mogla sumnjati??? smijehsmijeh

Post je objavljen 21.07.2006. u 00:18 sati.