ne zelim pisat o jucerasnjoj noci, bila je prebolna za mene..
al zahvaljujuci njoj sam shvatila neke stvari, od ponoci do jedan sam sjedila sama na nekoj polumokroj klupici i razmisljala, postavljala si pitanja na koja nemam odgovore.. zasto sam ziva, zasto zivim tak kak zivim, zasto bih najradje pobjegla od svega, od svih problema, jesu li ti problemi pravi problemi il od muhe radim slona.. jos puno gluposti.. kad pocnes razmisljati o tome ne mozes stati, barem je tak sa mnom.. a zasto si postavljam ta pitanja, kad se rodis bis trebao dobit neki prirucnik il tak nesto o zivotu. da budes spreman na sve, da ne patis..
trudim se promjenit se, prestat bit u bedu, uzivat u zivotu, zasto ne mogu? zasto me napadaju ta pitanja? ovaj post nema smisla, ko ni ja, nista moje nema smisla, sve sto je vrijedno izgubim, sve sto je lijepo poruznim, ljubav preotvorim u patnju..
ma.. ko sam zapravo ja? ne znam tam u opisu pise nesto, al nisam sigurna dal sam to ja, poznajem li se dovoljno.. ak mi je stalo do sebe, zasto sam jos uvijek u bedu? zasto ne mogu bit sretna..
i sto je uopce sreca, a sto tuga? rekla sam nema smisla ovaj post, sama pitanja bez odgovora.
ne mogu vise ovako zivjet, umrijet cu od boli u srcu, osjecam ko da mi je srce puno komadica stakla.. patim.. umirem svakim danom, svako jutro se pitam zasluzujem li zivjeti.. al stvarno, sta ja mogu napravit da pomognem svijetu, cura sam bez odgovora, nitko bitan.. svijet se ne bi promjenio da me nema, ostao bi isti, nitko ne bi primjetio moj nestanak.. ne cu se ubit, nema teoretske, barem ne dok ne nadjem odgovore..
ae idem vani, dosadjivati nekom drugom..
converse
Post je objavljen 20.07.2006. u 20:25 sati.