''Mi smo bliznakinje'', reče jedna od njih.
''Identične, u slučaju da niste primijetili'', dodade druga.
''Hoćete li da znate kako možete da nas razlikujete?'', upita prva.
''Po otiscima prstiju?'', upitah.
''U slučaju da nemate pristup našim otiscima prstiju'', reče druga. ''Ja sam Flora i imam ožiljak na bradi.'' Ona isturi bradu i pokaza ožiljak s donje strane.
Zatim prva reče:''A ja sam Fauna i imam smeđu tačkicu u desnom oku, ali morate dobro da se zagledate da biste je primijetili.''
''Ko bi to poželio?'', promrmlja Seto, dok sam ja stajala na prstima i virila u Faunino desno oko.
''Koliko imaš godina?'', upita Flora Leni.
''Ona ima petnaest'', reče Fauna ispravljajući se do svoje pune visine, a bila je dosta viša od mene.
''Otkud znaš?'', upita Leni.
''Mi uvijek znamo'', rekoše one.
''Koliko vi imate godina?'', upita Seto.
''Šta misliš?'', upita Fauna.
''Ne volim da pogađam.''
''Ne voli da pogađa'', ponovi Fauna Flori, i one počeše da se kikoću.
''Hoćete li da vam kažem koliko ja imam?'', upitah. Nisam čekala odgovor. ''Ja imam trinaest, ali ću uskoro napuniti četrnaest. Idem u Gryffindor.''
''Šta je to Gryffindor?'', upita Flora.
''To je jedan od domova u školi za čarobnjake'', objasni Anna.
''Mi bismo bile u drugom razredu srednje škole...'', reče Fauna.
''Da idemo u školu'', završi Flora rečenicu koju je Fauna započela.
''Vi ne idete u školu?'', upitah.
''Mi imamo domaće obrazovanje'', reče Fauna.
''Tko još ide s vama u odjelenje?'', upita Amanda.
''Nitko više, osim što se naša sestrica ponekad muva okolo'', rekoše uglas. Tada sam shvatila da cura koja se krije iza njih takođe pripada njihovoj porodici.
One se skloniše u stranu i Flora reče:''Ovo je naša sestrica. A ako mislite da su naša imena čudna, čekajte samo da čujete njezino.''
''Margaret Ann!'', objavi Fauna.
''Margaret Ann?'', rekoh. ''Tako se ja zovem!''
''Nemoguće!'', reče Flora.
''Pa, zovem se'', rekoh, podbočivši se.
Seto klimnu glavom. ''Zovemo je Maggie.''
''Zovu me Maggie'', ponovih.
''Maggie! To je sjajno ime'', reče Fauna. ''Mi smo pokušavale da smislimo neko dobro ime za Margaret...''
''A Maggie je savršeno!'', dodade Flora.
''Ne može se zvati isto kao i ja!'', povikah.
''Već se zove'', reče Leni. Šta je s njom? Što je tako pakosna prema meni?
''Ona se zove Margaret Ann, ali ne i Maggie!'' Raširih noge, zauzimajući borbeni stav. ''Možete je zvati Margaret...ili Ann, ali je ne možete zvati Maggie!''
Sjećate li se kad je Pacoliki to rekao?
Mala Margaret nešto progunđa.
''Moje ime pripada meni'', rekoh im, u slučaju da su posumnjali u to. ''Ono je moje!''
''Ne možeš da posjeduješ ime'', reče Fauna.
''E, mogu!'', tvrdila sam.
Mala Margaret opet nešto progunđa. Pogledala sam je. ''Zar ne umije da priča?''
''Naravno da umije da priča'', reče Flora.
''Ali ne mora, pošto...'', reče Fauna.
''Mi uvijek pričamo umjesto nje'', dovrši Flora. Razgovor sa Prirodnim Ljepotama bio je kao da posmatrate dva dječaka koji igraju video igricu. Od toga mi se vrtjelo u glavi.
Kada je Mala Margaret treći put zamumlala, Fauna reče:''Ona voli da glumi medvjeda.''
''Ili lava'', dodade Flora.
''Nije me briga da li je medvjed ili lav'', rekoh. ''Ne može uzeti moje ime!''
''Mislim da bi trebalo da je zovemo Maggs'', reče Fauna.
''Ili Maggieice'', predloži Flora.
''Oh, to mi se sviđa!''
''Isabel'', uzviknuh. ''Reci im da ne smiju da mi ukradu ime!''
''Nitko ti neće ukrasti ime'', reče Isabel.
''Mi smo samo...'', poče Flora.
''Kopirale tvoje ime'', završi Fauna.
''A kopiranje je najveće laskanje'', dodade Flora.
''Ako hoćete da ga kopirate, morate da platite dva miliona dolara.''
''Zar ne znaš da su najbolje stvari u životu besplatne?'', upita Fauna.
I, kao na neki znak, Prirodne Ljepote se primakoše jedna drugoj pjevušeći neki ton, a zatim zapjevaše, nasred prodavnice suvenira.
Mjesec pripada svima
Najbolje stvari su besplatne
Zvijezde pripadaju svima
One su tako sjajne...
Počela sam da uzmičem, nadajući se da ću uspjeti da se izgubim u gomili koja ih je okružila. Uopšte nije trebalo da dolazim u Washington. Trebalo je da ostanem u Hogwartsu. Ili da odem kod Amandine bake. Bilo šta, samo ne ovo! Apsolutno, bilo šta!
Konačno nas je spasio stražar koji je prišao i rekao da bismo, ukoliko smo završili sa kupovinom, možda mogli da nastavimo predstavu na nekom drugom mjestu.
Post je objavljen 20.07.2006. u 20:30 sati.