Globalizacija
S početkom ovoga tisućljeća globalizacija je trend svjetske politike. Ja točno ne znam što to znači. Ja to razumijevam prema nekim izjavama političara. Na primjer: «Misli lokalno, djeluj globalno» ili «Svijet je postao jedno veliko selo» ili «Sve države svijeta udružuju se u saveze i unije jer je to proces globalizacije» itd. Zato ja shvaćam globalizaciju kao proces kojim se gospodarstvo i tržište, kultura, i druge čovjekove aktivnosti «miješaju» između pojedinih država i tako stvaraju jedan zajednički prostor.
Cilj globalizacije trebao bi biti stvaranje uvjeta za još bolji život ljudi. Sve države, koje su u prošlosti imale socijalističko državno uređenje i druge nerazvijene države nastoje svim silama ući u okrilje, tj. u savez sa državama zapadnog bogatog svijeta. Naravno, njihov cilj je dostići «blagostanje» tih država.
Na sve moguće načine siromašne države pokušavaju privući kapital (novac) iz razvijenih zapadnih država u svoje zemlje kako bi pokrenule zapošljavanje svojih državljana i omogućile im bolji životni standard.
Polovicom prošlog stoljeća ljudi iz siromašnih zemalja odlazili su na rad u bogate zapadne zemlje i tako su povećavali svoj životni standard. Tako se u bogatim zemljama nagomilalo previše radnika iz drugih država a domaće stanovništvo je djelomično uskraćeno za zaradom.
Uz to imigranti su sa sobom donijeli svoje običaje, svoju kulturu i svoje navike. Domaći ljudi su nevoljko prihvaćali sve to. Stranci su se asimilirali u njihovo društvo a domaćem stanovništvu to nije bilo po volji.
Osim toga, kapital tih razvijenih država ubrzano se povećavao, uz toliku silnu i jeftinu radnu snagu proizvodnja je rapidno rasla, pa je tržište tih država postalo premaleno za golemu količinu proizvedene robe.
Po pritiskom vlastite javnosti i želeći da osvoje tržišta drugih zemalja u cijelom svijetu, političari bogatog i razvijenog zapada osmislili su globalizaciju kao proces kojim rješavaju prvenstveno svoje probleme ali kroz koji prividno pomažu siromašnim i nerazvijenim državama.
Uz gospodarsku globalizaciju normalno ide i politička i kulturna globalizacija ali ide nužno i vojna globalizacija. To znači da ulaskom država u jednu globalnu cjelinu, one gube svoju suverenost ili bar veliki dio svoje suverenosti. Države gube svoju snagu a savezi i prvenstveno kapitalisti (vlasnici kapitala) osnažuju. Sve više dolazi do snažne vladavine kapitala.
Evo, tako ja vidim proces globalizacije.
No, danas postoje udruge i organizacije koje su protivnice globalizacije i vode anti globalizacijski pokret u cijelom svijetu. Ja ne poznam njihove motive i razloge. Ja znam svoje razmišljanje o tome i rado bih im se pridružio. Mislim da je globalizacija nešto loše za čovječanstvo. Pokušat ću to svoje mišljenje objasniti.
Danas u svijetu postoje vrlo bogati pojedinci i velike mase manje ili više siromašnih ljudi. Negdje sam čuo za podatak da dvjesto najbogatijih ljudi zapada drže u svojim rukama jednu trećinu ukupnog svjetskog kapitala. To je suprotnost koja prelazi granice prirodne i potrebne razlike među ljudima. Svi ljudi nisu jednako sposobni da bi si priskrbili jednaki životni standard, ali razlike sigurno nisu toliko velike kao što pokazuje stanje bogatstva i siromaštva u danjašnjem svijetu.
Sigurno je da današnji bogataši nisu bogati zato što su nadnaravno sposobni fizički i intelektualno, nego su bogati zato što im je omogućeno da iskoriste rad i stvaranje drugih ljudi za vlastitu dobit. Zbog iskorištavanja drugih ljudi oni su postali ekstremno bogati a oni, koje su oni iskoristili, za toliko su osiromašili.
Takva velika razlika u posjedovanju materijalnih dobara i novca stvara ogromne napetosti među ljudima. Te napetosti stvaraju nepravdu a posljedice su gramzivost, odavanje kriminalu, nemiri, terorizam i ratovi.
Globalizacija će omogućiti najbogatijima ljudima svijeta da lakše vladaju masama jer će im svi ljudi svijeta ili barem ljudi njihovog velikog saveza odnosno unije biti pod neposrednom kontrolom: novčanom, političkom, policijskom i vojnom.
Globalizacija neće smanjiti razlike među ljudima u pogledu njihovog standarda. Globalizacija će samo olakšati bogatima da budu još bogatiji. Istodobno povećat će se i broj siromašnih.
Povećanje broja jeftine radne snage vlasnici kapitala iskoristit će za povećanje jeftine proizvodnje a to znači da će biti trošeno sve više sirovina i materijala, trebat će sve više energije. Zemlja će biti sve više iskorištavana po čovjeku iako već sada teško nosi breme čovjekovog bezumnog eksploatiranja. Zemlja će biti sve siromašnija rudnim bogatstvima i energijom. Bit će, također, sve nečistija i zagađenija. Zbog čovjekove gramzivosti Zemlja će postati siromašna i nepodesna za život na njoj.
Globalizacija je proces koji će uzrokovati još brže osiromašenje i onečišćenje Zemlje. Ona više neće moći omogućavati život. Život na Zemlji bit će ozbiljno ugrožen. Zato proces globalizacije nije dobar.
Ako bi globalizacija dovela do jedinstvenog svijeta bez država, možda tada ne bi bila tako opasna. Možda bi se tako izbjegli ratovi i proizvodnja oružja. Ali takvo što očekivati nije realno.
Prije toga svijet će biti podijeljen na nekoliko saveza ili unija. Bit će to vrlo snažne zajednice ljudi u kojima će biti nagomilana ogromna količina različitog opasnog oružja. Bit će to potencijalna opasanost od globalnog svjetskog sukoba nesagledivih posljedica. Zato ja mislim da globalizacija nije dobar proces, nego da je, u sigurnosnom pogledu, to proces koji vodi k još većoj opasnosti od općeg svjetskog rata.
Globalizacijom svijet postaje jedno veliko selo. Kulture i običaji naroda se isprepliću i malo pomalo izjednačavaju, te tako i nestaju kao posebnosti i različitost. Tako će nestati bogatstvo kulturnog stvaralaštva i običaja mnogih zemalja a nastat će mješavina jednog te istog sivog nemaštovitog stvaralaštva u svim zemljama i narodima. Zanimanje za takvo stvaralaštvo opadat će iz dana u dan a time će nestajati i samog stvaralaštva. To nije dobro za čovječanstvo i zato ja mislim da je proces globalizacije opasan za kulturno stvaralaštvo i raznolikost običaja u svijetu.
Moralni glib ljudi, o kojemu se već sada govori kao o činjenici, mogao bi se globalizacijom još produbiti. Veća razlika u imovnom stanju u ljudima stvara još veću želju da se dostigne novostvorena viša razina bogaćenja. Pri nastojanju da se postane što imućniji i što moćniji u odnosu na druge ljude, često se ne biraju sredstva. Važno je samo postići cilj, obogatiti se. Zbog toga poštenje postaje zaboravljeni pojam a razina moralnosti ljudi pada na najnižu razinu.
Mi koji danas živimo u tzv. tranzicijskim zemljama jako dobro uočavamo što nam sve dolazi iz država razvijenog zapadnog svijeta. Pretvorba i privatizacija, koje su preduvjet kapitalističkog sustava a u koji želimo ući, provedene su krajnje nemoralno i nezakonito. Neki taj proces proveden u našoj državi nazivaju najvećom pljačkom naroda i zločinom nad narodom. To nam je dakle donijela želja ga se globaliziramo u svijet.
Nakon rušenja socijalizma i komunizma, u našoj ratom novostvorenoj državi iz federalne države u kojoj smo do tada živjeli, k nama sa zapada dođoše kockarnice, dođoše javne kuće, došla je droga, došli su svi vidovi krađe i drugog kriminala organiziranog i inog.
Sve je to došlo s mnogobrojnim automobilima koji zagađuju naš zrak. Došlo je do prestanka rada mnogih poduzeća, onih koje su ljudi počeli nazivati socijalističkim nerentabilnim tvorevinama, socijalističkim mastodontima i sličnim pogrdnim imenima. Ljudi su izgubili posao i zaradu. Izgubili su egzistenciju i standard. Makar ti “mastodonti” bili i loši u njima su ljudi ostvarivali svoju egzistenciju, živjeli su normalno. A danas?
Dakle, globalizacija vodi ka izjednačavanju država i naroda u smislu mjerila vrijednosti i morala među ljudima. Moral postepeno nestaje a mjerila vrijednosti postaju neispravna. Više ni crkva ne može održati potrebnu razinu morala i ispravnih mjerila vrijednosti i to ne može čak ni u svojim redovima a kamoli među svojim sljedbenicima.
Zbog svega toga, ja mislim da je globalizacija proces, kojega će ljudi svijeta provesti jer se ne mogu oduprijeti svojoj gramzivosti i čežnji za bogatstvom i moći. Na žalost! Međutim, ljudi su takvi kakvi jesu. Oni će svojim aktivnostima ionako dovesti do uništenja sebe samih, pa je svejedno kojim postupkom će to učiniti, globalizacijskim ili nekim drugim. Gramzivost i štetočinstvo čovjek će zadržati kao svoje osobine bez obzira na buduće procese i politička nastojanja pojedinaca.
Post je objavljen 20.07.2006. u 17:54 sati.