Jučer su me moji digli oko pol 8 i onda smo išli u Koprivncu. Prvo sam mislila da nebum našla bash nikaj kaj bi mi se sviđalo tamo,al sam ipak našla 2 majice : jednu RHCP I jednu PMS. Djeco izvucite pouku iz ovoga: Mene se nesmije rano budit jer sam onda jaako mrzovoljna i užasno nesretna, ali se to na sreću može jako lako ispraviti – treba mi samo nešto kupiti i odma sam na vrhu svijeta. Moji su starci zatim zaključili kako bi bilo bash super da mi odemo u toplice. Ne želim ja tu nikog kritizirat niti ništa, zapravo je jako lijepo od njih kaj su se sjetili da mi odemo tamo, ali … mogli bi mi barem povremeno malo prije reć koji su njihovi planovi da se ja znam pripremit. Mama se bila ljutila na mene zakaj si nisam ponjela svoju kremu za sunčanje – heloo? Ja nisam da zadnjeg trena znala koji su im planovi! No dobro…
Vodeni znakovi poput mene jednostavno vole vodu. Znam da zvuči glupo, ali tako je
Hehe! Neznam kaj bi pisala pa sam probala izvuć par forki iz onog kaj je mama snimala (bože mi oprosti, ali je ta žena fakat antitalent za snimanje s kamerom). Toplice su moram priznat bile najbolje dosad, a ja sam ih vidla fakat dosta pošto ovo ljeto nismo išli na tradicionalni posjet morskoj obali. Vidite ovu blijedu ko sir točkicu na ogromnom crvenom toboganu? To bi bila ja.
Bazeni mi sami po sebi nisu nešto, nemaju valove u bazenima ili tak nekaj, ali tobogani su prejebeni. Meni se osobno najgore bilo vozit na onom žutom koji je skroz zatvoren, a ja se takvih stvari užasavam. Bojim se uskih prolaza, imam neku fobiju jer se u tome ne možeš uspravit (i okrenut u drugom smjeru) i to mrzim kod sebe. Ali mi je drago jer sam strah uspjela nadvladat i provozat se tim toboganom … i opet i opet… Najbolje mi je for a bila kad su neki klinci zakrčili taj tobogan, a između njih 5 i mene je još bilo jedno malo dete (dok smo bili gore bilo me je to dete tak mazno da sam ga pustila napred). Ak se uzme u obzir da je iza mene bilo još ljudi, čak i kad smo krenuli bojala sam se za to malo dete da se nebi još svi obrušili na njega tako da sam na neku foru bez razmišljanja uzela ga u svoje ruke i s njim u naručju dovršila vožnju. Hm ... kad malo bolje razmislim moglo bi se reći da sam se riješila 2 straha. Zapravo ja ne volim biti u blizini male djece jer mislim da niti ona ne vole i jednostavno se ne planiram mučit s njima, premda zapravo čekam u strahu dan kad će mi netko reć kak mi slatko to dete pristaje. Malo to ljudi razumije i zapravo to nije bitno. Bitno je da sam ja jučer imala super dan.
Post je objavljen 20.07.2006. u 22:00 sati.