Marketing
Duša zaostala na putu
Neki su znanstvenici u Africi poduzeli neku ekspediciju. Angažirali su nekoliko crnaca da im nose teške sanduke s njihovim intrumentima i priborom, koje su tjerali kao stoku. Nakon tri dana tako usiljenog marša crnci su zbacili sa sebe teret i posjedali na sanduke. Niti lijepe riječi znanstvenika, niti obećanje da će im još više platiti nisu ove umorne ljude mogle udobrovoljiti da nastave put. Kad su ih zapitali zbog čega ne žele nastaviti put ovi su odgovorili:“Tjerali ste nas da idemo prebrzo, tako da naša duša dije mogla uhvatiti korak s nama. Kad nam dođe duša ići će mo dalje!“ Imali su osjećaj da pri ovakovoj žurbi čovjekova nutrina zastaje na putu.
Da li je u ovom strašnom razvoju tehnike i tehnologija naša duša s nama ili je ostala na putu? Od gospodarskog razvoja i eksplozije znanja zastaje nam dah, ali da li je s tim rastom tehnike i znanja rasla i čovjekova nutrina? Da li smo razmislili da za život trebamo više od trke, žurbe, zarade, rada i povećanja materijalnih dobara? Da li smo mislili na potrebe naše duše? Da li smo sklopili mir s nama samima, s Bogom? Imamo li Gospodara kojemu možemo predati naše brige i rasteretiti se? Vidimo li tračak svjetla nade da bi mogli rastjerati aveti noći? Da li smo primili ljubav koja će umiriti našu uznemirenu dušu?
Možda bi i mi morali sjesti na sanduke i čekati dok ne stigne naša duša. To bi nama ljudima, životu i okolišu itekako dobro došlo.
"Zato i vi: ne tražite što ćete jesti, što piti. Ne uznemirujte se! Ta sve to traže pogani ovoga svijeta. Otac vaš zna da vam je sve to potrebno. Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to će vam se nadodati!" Luka 12, 29-31
Post je objavljen 20.07.2006. u 17:22 sati.