Njih i nema i to je jedina prava istina. S druge strane postoji mnogo dobrih obitelji ili barem ljudi koji se trude biti dobri roditelji. U pubertetu kao što znamo sve se vrti oko bunta i društva u kojem se krećemo. Iz vlastitog iskustva znam da sam tada tražila da budem vani koliko i moje društvo, a znam i to iako moji doma nikada nisu pušili da sam ja prvu cigaretu zapalila sa sedamnaest zbog društva. Isto tako znam mnoge danas sjajne ljude koji su svojevremeno eksperimentirali s kombinacijom piva i apaurina, ali sve ih je to prošlo i danas su odgovorni ljudi i dobri roditelji svojoj djeci.
Roditelji danas nažalost ne mogu birati koliko će raditi i velika ih većina radi od 8-18, dođe umorna kući pokušavajući izvršiti i tu zadaću. Danas se praktički ni na bolovanje ne može ići kad su djeca bolesna, i u mnogome su prikraćeni i roditelji i djeca.
S druge strane djeca su informirana više nego ikada i znaju mnogo više nego što su to znale generacije prije. Naravno da sam i ja popušila joint, ali nije mi palo na pamet da probam heroin jer su mi utuvili u glavu kroz razne omladinske časopise i filmove i knjige da se o istome odmah postane ovisan. Postoje i mnogi filmovi koji vrlo zorno opisuju život i propast narkomana i iako filmovima ne treba vjerovati ipak informacije koje dolaze tim putem se moraju uzeti ozbiljno.
Realnost je da mladi ljudi najčešće moraju proći svojevrsno ispuhavanje, ali isto tako oni sami moraju znati reći dosta kada je to potrebno. Nemoguće ih je stalno nadzirati, a slažem se da obitelj bi trebala dati dobar primjer i voditi računa o svojim članovima. Djeca možda jesu centar svijeta, ali često se u obiteljima dese različite krize i situacije u kojima ona su tek sporedni igrači.
Roditelji nam trebaju pružiti, dom, sigurnost i napraviti od nas ljude što je vrlo teško. Sve donedavno razne moderne metode odgoja zabranjivale su kažnjavanje bilo koje vrste, dok se ispostavilo da odgoj naših baka je ipak ispravan put da se mladi čovjek pretvori u odgovornu i savjesnu osobu.
Ne mogu opisati koliko mi smeta kad mladi ljudi propovjedaju razne ideologije, uključujući sve moguće i nemoguće zdrave načine prehrane, a onda s druge strane posegnu za drogom. Lako se je nabacivati kamenjem na okolinu, pogotovo na roditelje, ali prava je istina da se većina roditelja stvarno trudi u životu i ako za ništa drugo nagrada za taj trud bi trebalo biti odgovorno ponašanje. Ako u ne jednoj seriji je pokazano da se od tablete ekstazija može umrijeti onda 50 kuna koje je mama dala za izlazak se neće potrošiti kako bi se moglo plesati dva dana, nego će se kupiti neki sok ili u najgorem slučaju čaša pive.
Slažem se da roditelji imaju velik utjecaj na nas i da je njihova odgovornost velika, ali u današnje vrijeme oni ne mogu napustiti poslove da bi se bavili samo djecom. Gotovo da i nema posla gdje se ne radi po deset sati na dan, a djeci mora biti i skuhano i speglano. Koliko puta sam od svojih prijatelja čula nerealne želje njihove djece. Od najnovijeg računala, igrice, rola, džeparca, a djeca to ne znaju uzvratiti niti da recimo polože razred. Svi su krivi osim mladih ljudi samih. Vjerujjte to nije tako. Mladi ljudi međusobno razgovaraju, pa tako razgovaraju i o ponašanju svojih roditelja. Oni dobro znaju što je i što nije prihvatljivo ponašanje i masu puta tj. masu problema proizlazi iz toga što djeca ne samo da žele pažnju roditelja nego se ne žele ni suočiti s odgovornošću odrastanja.
Droga je tako zgodan bijeg, lijepo je na dva tri sata, možda čak i prekrasno. No svi znaju kamo to vodi, a ako su poneki mladi toliko naivni da misle da se to neće dogoditi njima, onda ne vidim kako su krivi roditelji koji još nakon svega moraju snositi troškove liječenja, ponovne socijalizacije svog djeteta i mnogo toga drugoga. Jasno mi je da društvo ponese, ali pitanje je slobodne volje. Nažalost pametno ponašanje je ponekad preteško ugraditi u mladog čovjeka jer neki od njih si zapravo i ne daju ništa reći.
Nisam roditelj, ali vjerujem da najveća većina ipak ih je dostojna toga posla, ali oni ne mogu sve sami. Oni ne mogu živjeti umjesto svoje djece. Mnogo puta i nisu ni svjesni s čime se sve njihovo dijete suočava jer su oni odrasli u neko drugo vrijeme.
istina je isto da i problematična djeca znaju izrasti u odgovorne ljude. Nema pravila.
Ako te je roditelj hranio, oblačio, školovao, proživio s tobom svaku bolest, vozio na razne aktivnosti, organizirao rođendane, ljetovanja, kupovao sve što je i nije bilo nužno za lijep život u čemu je njegova krivica. Jer koliko god se trudio roditelj ne može do kraja razumjeti svoje dijete. Može ga saslušati i dati savjet, paziti na njega, ali ne može živjeti njegov život.
U konačnici je pitanje. Tko je odgovran za ono što jesmo. Odgovor je vrlo jasan. Mi sami, ma koliko nam roditelji, društvo i drugi bili "krivi".
Post je objavljen 20.07.2006. u 15:02 sati.