BESPLATNE NOVINE
Vozio sam suprugu na posao. Žurili smo, bilo je važno da stignemo na vrijeme, a kasnili smo već u polasku. Ljeto, jara, otvorili smo prozore. Zastao sam na trenutak na uglu Streljačke i Mesničke. Na rubu pločnika, odmah do auta, stajala je mlada djevojka. Lijevom rukom je pridržavala na prsima debeli svežanj novina, a u desnoj je pružala ispred sebe primjerak besplatnih novina "Metro".
- Uzmi jedan "Metro"! - rekoh ženi.
Supruga ispruži ruku i prihvati novine. Djevojka ih pusti i ustukne korak. Kolona vozila ispred mene krene, ja jurnem za njima.
Iza nas se začuje kričanje. Pogledam u retrovizor. Djevojka je trčala cestom za nama i mahala slobodnom rukom. Zaokrenem i izgubim je iz vida.
- U, jeboti! - rekoh.
- Što je? - upita supruga.
Što da joj kažem? Što bi imalo smisla reći?
- Gle! - reče ona. - Na rubu novina je zapisan neki telefonski broj!
- Dobili smo pošarani primjerak?! - rekoh. - Stvarno svašta danas možeš naći u novinama!
Post je objavljen 20.07.2006. u 15:14 sati.