Marketing
One hell of a day...
Jučer, na kraju radnog dana, izgledala sam otprilike ovako...
Da mi je netko pružio apaurinčić bila bih mu zahvalna do kraja života.
Bio je to jedan od onih dana kad se zapitam zašto nisam završila neki fakultet prirodnih znanosti, evo recimo mikrobiologiju, pa da se cijeli dan družim s mikroorganizmima, umjesto s ljudima (i to još k tome smrdanim ljudima, a znamo kako se kaže, s kim si takav si)…
Jučer mi je ta ideja izgledala tako primamljivo, već sam zamišljala kako buljim u mikroskop i dajem imena svojim prijateljicama bakterijama i prijateljima virusima, streptokokica zvana Milka recimo...
I koliko god često kažem kako posao koji radim nije težak (barem ne fizički) ponekad poželim biti obični fizički radnik koji doma dođe mrtav umoran, ali barem spava kao beba.
Jučer mi se dva tjedna do godišnjeg činilo kao nepremostiva prepreka, a da sam morala ostati još pola sata duže mislim da bih završila na prisilnoj hospitalizaciji.
Jedino što sam još bila u stanju kad sam konačno došla doma bilo je svaliti se u krevet i zaspati.
Jedina razlika između mene i fizičkog radnika je u tome što ja sva sranja koja pokupim na svom poslu nosim stalno sa sobom pa tako i u snovima (a nakupi se nevjerojatnih sranja), pa se ti Mala odmori…
O kad će taj godišnji, da odem daleko i zaboravim da uopće radim…
Post je objavljen 20.07.2006. u 08:42 sati.