Alandske tajne iz 'Osvita Vremena' iz veličanstvenog doba 'Omytreye'
Baharanunha – tako su Sonsyreyu na plavim i toplim morima južnim nazvali strašni i snažni alandski mornari pristiglih u to predivno jutro sa ledenih mora i oceana na svojim strašnim ratnim brodovima. Zašto su je nazvali Baharanunha – 'ona koja lebdi nad toplim morima' nikome od Okolnih naroda nikada nije bilo jasno, ali Sychithe su i taj znak protumačili kao još jedan koji se trebao ispuniti, pa da legenda postane živa. Ovako bi govorili Sychythe zbunjenim Okolnim narodima koji su tek stasali u Hrabre narode: Davno je bilo obećano i zapisano, ako se ponovno pojave Hladne vatre i zaprijete Onima koji idu uspravno, Bogovi sa Zvijezda poslati će svog Božanskog ratnika koji će ponovno ujediniti Vitezove vjetra i povesti ih u susret Vjetru i Hladnim vatrama nanijeti teške poraze, jer velika je Njegova snaga i moć koju su Mu poklonili Bogovi sa Zvijezda u sam Osvit vremena kada je On još spavao ispod pijeska. Mitske pak amazonske Vile Charysme najavile su Amazonkama Leptiricama (Dyadonkhama) da će najljepšu među njima oteti Hladne vatre, ali Nju će Hladnim vatrama preoteti Onaj koji spava ispod pijeska. Božanski ratnik Andraghon doći će u Zabranjeni i Tajni grad samo zbog najljepše Leptirice.
Shakazeya – ledena kiša koja se u dodiru s tlom pretvara u led, nju uvijek prate Anybeatha – jednostavno snijeg koji počne padati nakon ledene kiše i Athumazya – opasna magla koja uvijek skriva Alanđane i Zimski bedem. Nemali put, prestravljeni Sywolykhy i Kotyansky ratnici pričali bi da se u Athumazy zaista skriva nešto vrlo opasno.
Vjetar je stišavao njihove bojne pokliče, a gusti redovi ratnika nestajali su u magli koja ih je skrivala od pogleda onih drugih. Onda, kada je noć rasula svoju tamu i otvorila svoje odaje, padnu prve kiše i izbrišu njihove tragove. Vjetar stane tući kao da milosti nema. Spusti se još jedna beskrajna noć nad šumu srebrenog bora, tama prekrije predivne obale toplog amazonskog mora … Tamo negdje daleko, daleko od najtoplijih mora amazonskih, nešto se stane pokretati, polako, a onda uz tutnjavu poput lavine stane se valjati prema bojnom polju, prema toplim morima amazonskim. Bili su to snažno oklopljeni i teško naoružani ratnici. Kišu koja je padala nisu primjećivali. Poput davno prije zaboravljenih Božanskih ratnika s bojnog polja Herofhalha oni su jahali u svojim neshvatljivim i čudnim bojnim složajima, mirno i u potpunoj tišini. Nikakav zvuk čelika ili topota konja nije se mogao čuti, nisu se vidjele ni jedna zastava, ali za Sychythe je sve bilo jasno. Pozvao ih je On da zaustave ratove koji su bili na pomolu među Hrabrim narodima. Dyasparcy prvi primijete okupljanje alandskih pukovnija na Armaghedonhy, te oni odustanu od svog bojnog pohoda i vrate se u svoje gradove s tisuću piramida. Na bistroj, zelenoj čarobnoj rijeci Hesperaskhy araradsko – waluzyjskim odredima put prepriječe Alanđani. Primijetivši Alanđane, Araradski ratnici princa Hayweya postanu nesigurni i nervozni. Najhrabriji među njima, general iz tisuću bitaka za carstvo Amarotha, veliki i krajnje odan prijatelj princa Haywya, general Tobyas ovako je upozorio svog princa: Prinče Haywey, Alanđani nas čekaju u zastrašujućoj tišini i besprijekornom bojnom složaju. To nam nimalo ne ide u prilog, a oni nas niti malo ne podcjenjuju. Čekaju nas sa svim najboljim što su ikad imali, sve su im pukovnije oklopljene i na konjima, a na krilima su im Šumske patrole koje samo čekaju Njegov znak i stisnut će nas poput kliješta. On je u samom centru okružen Vitezovima vjetra i najelitnijim pukovnijama, a ispred njega su alandski Krilati jahači koje osobno vodi pukovnik Unakas. Složaj im je veličanstven, pregazit će nas u teškom sudaru, a mi im možemo suprotstaviti samo naše konjaništvo koje će još i prije nego stigne djelovati postati lagani plijen njihovim Crnim strjeličarima koji su tu negdje dobro prikriveni u ovim gustim redovima.
I tako, u tom Strašno i Nezamislivom vremenu, kada se pod plave plašteve Zvijezda opet nadvilo jednom već prije pobijeđeno zlo, a koje je sada opet pritiskalo Okolne narode što ga nisu na vrijeme prepoznali, već su preduboko kopali, pa su ga oslobodili iz duboke tame u koju su ga Bogovi jednom davno prije Osvita vremena bacili, pobijedili i duboko zakopali…
Post je objavljen 19.07.2006. u 22:22 sati.