(Odgovara dr. prim. tj. prc. Milovan Lavoglavi)
Doktore, ja više ne znam što ću. Nočima ne spavam, a danima nemam mira. Stalno mi se čini da me netko progoni. Taj osjećaj me skoro nikad ne pušta. Čak ni kod kuće kada se zaključam. Imam osjećaj da mi netko buši zidove i da viri iza ormara. Da je u lusteru "buba". Postao sam jako šutljiv, ne želim da znaju šta mislim. Neću da mi naprave profil. Ne dam im ništa. Nekada pričam gluposti. Lažem, vičem, pričam sam sa sobom, samo da ih zbunim. Ali više ne mogu tako. Osjećam da ću izluditi.
. Zabrinuti (ovo sam vam poslao s autobusnog kolodvora, ne želim da me nađu po adresi!)
Gospodine Zabrinuti to što osjećate je potpuno normalno. Mene jedino brine ta buba u lusteru. Kakva je to buba? Jel zuji? Da nije smrdljivi martin? Toga se ja bojim. Jednom sam ga imao u kući i udario sam ga muhalicom, i kako je to tada zasmrdjelo! Ja nisam mogao vjerovati da jedna mala buba može tako smrdjeti. Suze su mi krenule od smrada. Moj perzijski tepih, moji češki gobleni, moj turski šlingeraj, sve je navuklo taj grozni smrad. I šta mi je preostalo? Morao sam zapaliti kuću. Nije bilo drugog načina. Zato pazite gospodine Zabrinuti, ako je smrdljivi martin, iznesite cijeli luster, bacite ga, samo ga nemojte ubiti u kući! Uh, dugo se nisam prisjetio toga događaja. Strašno. Bube! Mrzim ih.
Post je objavljen 12.08.2006. u 19:48 sati.