Marketing
Glavobolja zbog kupnje automobila
Stvarno nas današnji dobavljači raznoraznih artikala prave majmunima, ali mi im to dopuštamo uz minimalno njurganje pa kad vide da prolaze bez posljedica onda nas još više vuku zanos. Ispričaju se i učine svoje, isporuče robu kada oni hoće bez obzira na rok koji su sami zadali.
Ovdje mislim na dobavljače automobila, a nije ništa bolje ni sa dobavljačima namještaja i opreme za stan.
Evo mog primjera. Ja i suprug odabrali smo automobil koji sam dugo željela kupiti, uplatili smo 06.06.06. *5.000,00 kn za narudžbu te nam je obećana isporuka za 10.07.06. U međuvremenu preko Raiffeisen leasinga uspjeli smo srediti sve papire za Operativni leasing, novci za jamčevinu i akontaciju su pripremljeni te se samo čekala obećana isporuka automobila. Službenice RBA Leasinga su svoj posao odradile iznenađujuće brzo korektno, da sam ostala zapanjena i ugodno iznenađena.
Ja sam 10.07.06. izvršila svoje plaćanje prema RBA Leasingu rano ujutro plaćanjem "dan za dan". RBA Leasing je odmah cijeli iznos automobila prebacio dobavljaču , kako bih ja slijedeći dan mogla preuzeti automobil.
Moram napomenuti da je službenik u Pulskoj poslovnici bio krajnje susretljiv i ljubazan, te mu je bilo vrlo neugodno priopćiti nam vijest da u kontingentu koji je trebao ući u zemlju nešto prije 10.07.06. našeg automobila nema.
Samo što nisam poludila. Hajde, nekako uvjerili su me da je slijedeći kamion sa vozilima krenuo i da bi prije kraja tjedna trebao biti “tu”.
Ovo “tu” sam ja kao i svaka normalna osoba shvatila kao mjesto događanja u Puli. No njima “TU” znači u Zagrebu. I tako je automobil stigao u srijedu ili četvrtak u Zagreb, no to još nije sve, dragi moji. Sad vi očekujete da on nastavi put u Pulu i da ga ja u Petak preuzmem.
E šipak, nije tako. Rečeno mi je da automobil treba dekonzervirati i ocariniti, te da će početkom idućeg tjedna automobile biti u Puli. Ok, jedva se nekako pomirih da ću čekati do Ponedjeljka (17.07.06.) eventualno Utorka dobijem. U Ponedjeljak je automobil kasno navečer stigao u Pulu. U Utorak sam ponovo , kao i inače sve ove dane od 10.07.06. pa nadalje,otkazala sve klijente pa i odlazak kod doktora očekujući poziv da preuzmem auto, no uslijedio je poziv u kojem mi je rečeno da će isporuka biti sutra, u srijedu ako stignu papiri iz Zagreba.
Tada sam pukla, pa dobro zar stvarno poniženje treba ići do te mjere. Jadni službenik poslovnice u Puli, gospodin Z. nije znao kako me odobrovoljiti, jer sam stvarno bila iznervirana tolikom neposlovnošću, nonšalancijom i nebrigom onih gore u Zagrebu.
Pristala sam na Srijedu 19.07.06. uz uvjet da mi auto i papiri budu spremni do podne, jer sam se u protivnom zaprijetila objeaviti slučaj na internetu.
A svaki poduzetnik bi se zapitao da li mu od tolikih stotina tisuća čitatelja internet stranica vrijedi antireklama i očekivala sam povoljno rješenje mog slučaja.
Dragi moji, mom jadu nije bilo kraja kad me jadni Z. obavijestio da nema šanse da papiri stignu ni danas, već da će biti najranije sutra u ČETVRTAK 20.07.06. godine.
Isprike se odnose na carinjenje automobila i špeditere i pojma nemam što sve ne. Za desetak dana stići će mi prva rata Leasinga a ja još dan danas nisam dobila svoj auto. Auto od Ponedjeljka čeka preuzimanje, uredno plaćen odavno, no papira nema.
Ma baš teška sramota!
Kako sam po profesiji knjigovođa, vrlo mi je jasno da je ovo posljedica neprofesionalnog odnosa prema kupcu.
Jedna tako velika auto kuća, ne smije si dopustiti ovakav odnos prema kupcu i još da se vadi na špeditera vozajući me tolike dane ko mladog majmuna.
Takva auto kuća bi trebala imati svog špeditera koji će sačiniti UCD i ocariniti vozilo neposredno nakon ulaska u zemlju i to bi mu trebao biti jedini posao za koji će odgovarati ukoliko učini propust ili zakasni.
Trebalo bi uvesti penale za ovakve slučajeve i objaviti u javnim glasilima popis onih koji je isporučuju svoju robu na vrijeme, pa kad izgube dio marže na plaćanje zakasnina i bude ih sramota zbog nepovjerenja kupaca, onda bi razmišljali o organizaciji posla koju nije teško učiniti uz malo dobre volje.
Ovako jedino zbog gospodinu Z. mogu zahvaliti što me je na razne načine pokušao odobrovoljiti ni sam ne znajući što da učini jer je ni kriv ni dužan upao u žrvanj između mene i svog poslodavca.
A još nije kraj, čekam sutrašnji dan.
Post je objavljen 19.07.2006. u 19:57 sati.