Marketing
BOTVINNIK – TALJ
U antičkoj Sparti, pri polasku u rat majka je govorila sinu pružajući mu štit: „S njim ili na njemu“. Ovo bespoštedno geslo – čini se – mogu preuzeti i šahovski velemajstori otkako se u šahovskoj areni pojavio Mihail Talj. Netko hoće biti prvi. Neka napusti sve navike i neka do posljednjeg daha goni Talja.
Prije njega, međunarodnom scenom dominirao je nepogrješivi Smislov i bila su ustanovljena izvjesna pravila „dobrog vladanja“. Ukratko rečeno, neprobojnost crnim figurama i izvjesna efikasnost uz početnu inicijativu bijelima – bili su ključevi uspjeha na najjačim takmičenjima. Postotak bodova koje je postizao pobjednik nije bio previsok, a ni ostali sudionici nisu bili lagani plijen favorita.
Onda je nastupio desetljeće i pol mlađi šahist iz Rige, mladić užarenih očiju koji je igrajući se na zemlji polupao sve bogove u neviđenom jurišu. Meteorski se podigao, i meteorski se ugasio. Bilo je pakosnika koji su cinično kopali po njegovoj baštini tražeći samo korov, a za njih „Gusar iz Rige“, posijao je ipak, i mnogo lijepih ruža. Istina, on je mnogo griješio, ali je rijetko kada bio i kažnjavan. Bez sumnje, on je u turnirske atmosfere unio dinamiku i zakrvavljenost. Oni ne baš dobronamjerni, zlurado su sjeckali Taljeve vratolomije za kockastom pločom i jasno nalazili i po koju „rupu“ i ozbiljne promašaje, mada i za njih je Talj imao duhovit odgovor: „Mene uspoređuju s velikim Laskerom, to je bez sumnje velika čast. Emanuel Lasker bio je izgubljen u svakoj partiji, a ja u svakoj drugoj.“
Kako je bilo moguće srušiti postojeće norme i negirati ogromno nagomilano iskustvo koje se taložilo vjekovima. Mogao je jedino čarobnjak na šahovskoj sceni kao što je bio Mihail Talj svojim buntom protiv shema i šablona. On je, zahvaljujući svom istinskom psihološkom nervu, shvatio istinu da velemajstori nisu šahovske enciklopedije, već živi ljudi. Zbog toga, on nastoji partneru stalno postavljati nove probleme, ne dajući mu spokoja. Uz to, on nikada ne broji materijal na ploči.
Kad je prvi put osvojio šampionat SSSR- a, svi su bili jednodušni u konstataciji: „mladić je imao sreće kao nitko prije njega“.
Čak i jedan Mark Tajmanov je zaprijetio ozbiljno da će napustiti šah, ukoliko Talj bude napravio ponovo ovakav podvig. Razumije se, to se još koji put dogodilo, ali na žalost, Tajmanov je zaboravio dano obećanje.
David Bronstein također nije imao visoko mišljenje o Mihailu Talju. Prije svega, zamjera mu na brzopletoj igri u otvaranju. „naobična gotovo omaložavajuća igra, kojom Talj vuče poteze u početku, za mene, kaže Bronstein, to je skoro neoprostiva površnost, nedostižna težnja za stvaralačkom iskrom.“
Mislilo se isto tako, da Talju kao da nije stalo do vrijednosti sadržaja, već samo do rezultata borbe.
„U vrijeme kad su svi dječaci za svog idola imali Keresa ili Smislova, moj uzor je bio Mihail Botvinnik – svojevremeno je izjavio Talj, - osvojio sam četvrtu kategoriju, istog dana kad je Botvinnik postao prvak svijeta. Znači, 1948. godine, pa je vrijeme neumitno teklo i ja sam se s najniže kategorirane ljestvice popeo do samog podnožja Olimpa, točnije sredinom ožujka 1960. godine postao sam Botvinnikov izazivač.“
Prvi put su se sreli u sali za velemajstore u Centralnom šahovskom domu na Gogoljevom bulevaru. Tu su se definitivno i detaljno dogovorili o uvjetima matcha. Kada Talj evocira uspomene na ovaj događaj on kaže: „Ja sam se sa svim Botvinnikovim zahtjevima odmah složio, pa prave diskusije nije ni bilo. U sjećanju mi je ostao Botvinnikov zahtjev da se kovertirani potez stavlja u dvije koverte. Drugim riječima dva formulara i u svaki trebalo je upisati kovertirani potez. U to vrijeme, iskren da budem, bio sam vragolast i neozbiljan.“
Poslije pobjede na turniru kandidata u Beogradu, jedan novinar je upitao Talja kako će igrati protiv Botvinnika, a on je odgovorio: „Najvjerojatnije ću povući kraljevog pješaka za dva polja“.
Post je objavljen 19.07.2006. u 17:22 sati.