Dobro, imam novi post...i pozivam, mr.brownstonea na primirje jer mi pun kufer odgovarat samoj sebi na blog...a neću na tvoj...a neću ostavit bez odgovora...mda...ti si mene vrijeđao..ja sam tebi objasnila...ja velim da je gotovo...po svim normalnim mjerilima bilo bi gotovo...jer što ću ja s neprijateljima...ja neću posjećivat i gadit tvoj blog...nemoj ni ti moj...i gotovo...ali ovisi o tebi...mda
Ovaj post je trebao bit ogroman...možda i bude...da...
Malo o komercijali...dakle...
Komercijala...
Ljudi tvrde da su neki bendovi koje slušam komercijala...divno...što je u tome loše ako oni ostaju isti kao i prije...samo će ih slušati veći broj ljudi...i izvođači će postati uspješniji..i živjet će lakše...ali ako zvuk ostane isti...
Pa onda ne vidim u tome nikakvog problema...ali opet...bendovi koji nisu komercijalizirani...za njih je teže čuti... kad neka osoba sluša nešto malo razvikanije...kažu da nije čula nizašto drugo...to nije istina...
Na primjer...neka djevojčica od 10-11 godina prvo za što će uopće čut bit će ili tamo neka pjevačica...naprimjer..ona koja je glumila u Herbieu il blizankama...kako god da se zove...mislim da Linsday....ili će čut za Tokio Hotel...i s vremenom će prelaziti ili s te pjevačice na neke tamo još komercijalnije ili s Tokio Hotela na nešto manje komercijalnije kada shvati da TH nisu to što treba i potražit će nešto žešće...doduše...taj bend uopće nije žestok...ako ga mogu nazvati bendom...
I s vremenom tko zna na čemu će završiti...doduše sumnjam na Dimmu Borgir (za to treba imat stariju braću ili sestre koji će te od malena privikavat na žešće zvuke pa nećeš morati puno eksperimentirati sa komercijalom već odmah prelaziti na sve žešće i žešće...i tu si di si..ili jednostavno odmalena bit priviknut na nešto žestoko i razvit odbojnost na takve pjevačice i bendove poput TH-a i onda to dođe samo od sebe...ali većina tu odbojnost ne razvije dovoljno rano)...ali hej...na nečem žešćem od Tokio Hotela sigurno...kad ju prođe ona prvotna zacopanost u te kretene kad joj u mozgu nešto klikne...
Malo tko će odmah početi s Children of Bodom...ima ih...ali sumnjam...do tog se dolazi...ne Tokio Hotelom ali oni su samo primjer...evo..upravo na domaćoj televiziji...onaj lik kaj mi je trebalo par mjeseci da skužim jel muško il žensko...previja se...(valjda je skužio koja mu je zurka)...i nešto....ne bih to nazvala pjevanjem...
Ali mlađi je od nekog pjevača nekog boljegh benda...pa su oni curicama slatki (ja ih ne bi štapom takla)...ali s vremenom shvate da to nije to...
Ali komercijalom se počinje...sa komercijalnim bendovima uopće saznaš za tu vrstu glazbe...a onda istražuješ dalje...
Najgori su mi oni koji mi dođu na blog srat...šta slušaš komercijalu...a onda skužim..nick je Nirvana ili blog je Nirvana...
Pa čovječe (iako nemam apsolutno ništa protiv Nirvane, Nirvana je zakon)...kako možete meni srat da slušam komercijalu kad se Nirvana počela komercijalizirat na temelju Kurtove smrti...čovjek umre i ovi poberu pare...a i da nije umro...postao bi komercijala...samo je prekratko trajao da bi vi to zaključili...da...
Pa...takvi po meni nemaju pravo glasa...
A opet...što neki ljudi smatraju komercijalom? Spot na TV-u? Intervju u novinama? Tenisice s njihovim potpisom? To isto varira od osobe do osobe...
To što su LP malo razvikaniji ne znači da ih slušam jer ne znam za drugo...odslušala sam i drugo...svidjelo mi se...ali ne kao Linkin Park...poštujem sve druge bendove (dobro ove boy bendove i TH baš i ne...ali poštujem ljude koji i to slušaju)...i slušam hrpu drugih bendova...i svoj popis obnavljam..stalno saznajem za nešto novo, svidi mi se nešto novo...i ja nisam fan jer sam vidjela nešto na TV-u...
Glazbu odabirem prvenstveno prema lyricsima...dobro, i prema glazbi...ali ako lyricsi dopru do mene onda znam...
Spasi me
Spasi me
Evo skviči onaj lik s TH-a na TV-u...
Možda bi ti lyricsi doprijeli do mene...da znam da lik nije fejker i da nikad nije osjetio ono što pjeva...
Sad malo o fejkerima...
Što bi to značilo?
Razlika između true i fake...je u svačijoj glavi drugačija...
Linkin Park da su fejkeri...sudeći po njihovoj glazbi, nisu...jer svaku pjesmu...su osjetili...oni znaju što pjevaju...da on meni krene
I don't know what's worth fighting for
Or why I have to scream
Nekako bih znala da to nije to...ali...ili ima takav glas da je preuvjerljiv...ili sam ja fulala u procjeni...ali ja znam da je on to bar jednom osjetio...jer da nije...ta pjesma ne bi ispala tako...bila bi drugačija...odbojnija...nestvarna...ovako djeluje iskreno...
I tako...
Napokon sam napisala dugi post...
Nadam se da nisam nikoga uvrijedila...
Pozdraf
Post je objavljen 19.07.2006. u 11:57 sati.