e dobila sam novi komp i sav je neki sjeban.na tipkovnici moram nest programirat jer nemam slova c sa gore kvacicom znaci c.ni z. sa kvacicom gore.i kad stisnem z to mi je y i obrnuto.sjebanost.sramota.necu komplicirat sad sve to moram sredit a neda mi se.i neznam.ugl mama i sestra su mi osle jutros na more i ja ostajem sama kuci sa dva neuredna konja i morat cu sam cistit za njima.oni nista ne ciste.pa zamraciti cu ovih deset dana.i jos moram radit.danas nisam isla nije mi se dalo spavala sam do 10 a zaspala negdje u 11.znaci spavala sam 11 sati.to je cudo.a bu.ugl.idemo van svaki dan i to gdje?!! u tvrdju kod mateamticke.iako bi ja rado do promenade ili do grada al nikom se neda do tamo a tvrdja nam je svima uglavnom blizu tak da.e pisala bi sad i filozofirala o nekim stvarima i rijecima koje su me povrijedile u zadnje vrijeme...al bojim se da nebi neke ljude time povrijedila ili razocarala tako da necu nist srat nikom i opet ce to ostat nedoreceno kao i svaki put. i jos me nesto muci sto neki ljudi jednostavno neshvacaju da nece uvijek biti netko uz njih i da ce preko nekih stvari morati prijeci sami. i ja sam puno puta preko nekih teskih stvari prosla sama bez icije pomoci,znam da bi pomoc dobila ali ja ju nisam trazila jer sam htjela proci kroz to sama. i kad ti na tri strane dodju ljudi i zale ti se na neke trece, to pomalo ide na zivce. ako ti nesto ne odgovara reci osobi koje se to tice a ne nekom trecem.to je moje misljenje, ali kako kome, necu pametovat.i nemoze mi doci neka osoba koju ni neznam dovoljno dobro i reci mi kako ce biti i sta ce biti.ovo se tice drustva.ali bed je u tome sto je ta osoba imala pravo.nisam htjela to reci toj osobi jer nisam imala vremena a ni snage ni volje.i opet bi ispalo da se svadjam i pizdim na svaku sitnicu.a nije tako.sve mi nesto znace u zivotu al normalno da mi vise znace osobe koje me slusaju i s kojima se vise druzim. MENI JE ZAO ZBOG SVEGA STO SE DOGODILO U POSLJEDNJIH GODINU DANA, VOLJELA BIH I JA DA JE SVE KAO PRIJE, BEZ BRIGA. i nadala sam se da ce jednog dana ipak biti kao nekad, ali jucer mi je jedna legica otvorila oci i rekla bolnu istinu...da nece vise nikad biti kao prije, da se pomirim sa tim i da krenem dalje, jer ce svatko kad tad krenut svojim putem i da ce nas razdvojiti ti prokleti razliciti putevi u zivotu.jebes takav zivot kad ga nemozes promjeniti.ili mozes ali neznas kako i sve ti se onda zakomplicira i neznas sta ces pa prijedjes preko toga, i to ostane zaboravljeno...al kad tad se vrati....
Post je objavljen 19.07.2006. u 11:16 sati.