Hm, trebala bih malo poraditi na sebi. Psihički mislim. Fizički je sve u redu.
Slanje mojih signala osobama muškog roda definitivno ne štima. Nisam to primijetila ja naravno. To mi govore prijateljice već duži niz godina. A ja nisam vjerovala. No kada mi je to rekla osoba koja me zna tek nekoliko mjeseci napravila sam zbroj takvih „pritužbi“ na svoj račun i zbroj je jasan – šaljem krive signale.
Radi se o tome da svima djelujem nezainteresirano. Ja to ne primjećujem jer u sebi osjećam i te kako pozitivne reakcije na mušku osobu. No moj govor i neki drugi znakovi očito djeluju suprotno. Kvragu. Znam da baš ne želim dati do znanja nekome da mi se jako sviđa, ali da to djeluje toliko hladno, to su mi konačno dokazali.
Ne mogu se otvoriti odmah na početku. Ne mogu gugutati i treptati okicama dok nisam sigurna da i osoba s druge strane nema iste želje. A osoba s druge strane ne može imati iste želje, kada vidi i sluša mene „ledena srca“. Jel' to strah? Vjerojatno. Ali ne znam od čega.
Kada u glavi izvrtim film o sličnim situacijama zapitam se kako bih ja reagirala da se prema meni netko odnosi na takav način. Napravila bih isto. Okrenula bih se na drugu stranu i otišla. No kada to radim ja, onda mi je takvo ponašanje normalno. Očekujem ono što nikako ne smijem očekivati. Da muška osoba pročita iz mog hladnog ponašanja da mi se sviđa. Želim čudo koje ne mogu dobiti. Moram se definitivno „rastopiti“ i pokazati da mi se sviđa. Ovaj put ne bih željela zeznuti stvari glumeći neosvojivu hladnu kučku.
Post je objavljen 19.07.2006. u 09:05 sati.