Sjećate li se 1937. godine? Naravno da ne, jer bi u tom slučaju bili najstariji bloger ovdje. A upravo je tada počela jedna ljubav. On je bio kavalir s gospodskim manirima, a ona je išla u školu kako bi bila profesorica francuskog jezika. I kao takav mladac je često djevojci donosio cvijeće, a njoj je bio najdraži stučak ljubičica koje je kupio kod neke sirotice koja ih je prodavala u središtu grada. Djevojka je ljubomorno spremila ljubičice u omiljenu knjigu, a kad su se posušile stavila ih je u jednu ramicu (okvir). I sada, toliko godina kasnije, uz svetu sliku, stoje i te ljubičice. Njenog dragog nema gotovo 30 godina, ali još je s njom, kad god ona pogleda u ljubičice, koje nisu izgubile boju. Moja baka...
Čuli smo se sinoć, pa sam se sjetio ljubičica i jučerašnjeg posta. Ovo mi je nekako baš leglo za početak dana.
Post je objavljen 19.07.2006. u 06:49 sati.