Ovaj će članak biti o istoj osobi (u ovom članku će se zvati Stara; i ne, nije mi u rodu) koja me navela na odlazak u bolnicu i koja me spasila dodatnih zdravstvenih tegoba.
Ali, ovo će biti malo drukčiji članak, u stilu onih očajnih pisanih ove zime.
Aerial_51 i Fermion će zadovoljno trljati rukama. Neka ovo bude jedan mali poklon za njih.
Pošten sam i pristojan stanar. Uredno plaćam stanarinu. Staru nikad nisam uvrijedio, i uvijek kad me nešto zamoli, donesem joj, kupim, skinem s police, pobrišem, dovučem nakovanj iz potkrovlja i slično. To inače ne ulazi u opis mog stanovanja, ali eto, pristojno je pomoći.
Imao sam do-cimera koji se redovno zaključavao. Zaključavanje je elementarna privatnost kada privremeno živite kod nekoga. Ono što radiš iza vrata je tvoja stvar, sve dokle se ne odnosi na uništavanje imovine. Dužnost stanodavca je kucati i ne pitati čemu zaključavanje.
Također, pošto je vrtlaru puknuo film zbog Starinog vječnog neosnovanog prigovaranja na banalne gluposti, sadistički je doslovno obrijao cijelo imanje (Ante, neopisivo mi je drago što ste to učinili) i trava se počela sušiti i žutiti.
To je vrlo nepovoljna situacija, da bilo tko vidi žutu travu, užas. To nije dostojno tako bogate obitelji. Zato me je Stara zamolila da joj navečer lagano zalijem travu u dvorištu i iza kuće, da je to dobro i za mene, 10min na svježem zraku itd. Složio sam se. I volim zalijevati.
Prije 3 dana sam počeo zalijevati travu i danas je napokon ponovno nikla!
Tko bi rekao, čudo Božje - trava je nikla.
Zalijevanje je bilo specifično.
-"Ne tako zalijevati, ovako se drži", reče Stara otimajući mi gumu.
"Pa svejedno je kako se drži, glavno da trava dobije vodu", kažem ja, znanstveno.
Zalijevam travu plošnim mlazom širine iste kao i širina pruge trave, tako da što optimalnije prenesem vodu. Vrlo sam precizan. Vrlo. Zalijevam s preciznošću od +/- 5cm. Ne inače, nego zato da u ovom idiotskom slučaju, maksimiziram profit trave i smanjim deficit vode.
No, pošto mlaz nije savršen i svaka guma stvara vodenu maglu, smoči se i pod. Neizbježno je.
-"Ali ti zalijevaš beton! Nemoj zalijevati beton! Voda je skupa!"
"Pa ne zalijevam ga, nego voda pljuska na sve strane, ne mogu drukčije."
-"Travu treba zalijevati."
(da, ti mi reci, kad ne vidiš kurca pred nosom jer imaš devijaciju leće na oba oka)
-"Nemoj zalijevati susjedov vrt, zalijevaj dalje od ograde!"
nakon 2min
-"Zašto zalijevaš blizu betonu, zalij zemlju!"
"Ali zemlja je blizu ograde od susjeda, rekli ste da ne zalijevam njegovo."
-"Ali ti zalijevaš beton!"
(...)
-"Nemoj zalijevati visokim mlazom. Voda onda nestaje u zraku."
"Kak... Mol..?"
nakon minute
-"Zalij tamo dalje."
"Ali onda moram visokim mlazom, da dosegnem."
pri kraju zalijevanja
"Nemoj nositi šlauf, samo ga vuci, idi natrag i on ide za tobom."
-"Pa pokidat ću vam cvijeće ako ga bez veze vučem natrag."
nakon par trenutaka
-"Jooooj, kidaš mi cvijeće! Pa pogledaj koliko to dugo zalijevaš, nabit ćeš mi račun! Daj zatvori vodu."
Tako dva puta. Trava se već počela zelenjeti. To je bila samo moja zasluga, jer sam iza 20h zalijevao. Zaista, mogla mi je i stanarinu koju je povisila ovu zimu ("zato jer Rusija namjerava iskopčati naftu", sjećate li se toga, toga što se nikad nije dogodilo?), vratiti na prvotnu vrijednost.
Otrpio sam toliko glupih prigovora na račun svoje navodne nesposobnosti u zalijevanju. Više od pola mjeseca se primoravam strpljivo razgovarati, mjeriti tlak, slušati iste gluposti po 30.put.
Ajde neka. Već mi je i uspjelo razviti metode smanjivanja razgovora. Ponekad ručam i večeram s njom, kasnije počistim kuhinju da se sjaji (da bi sljedeći dan čuo da ona jadna riba po cijele dana kad ja zaserem sve).
Ponašam se kao da igram Simse, uporno dižući onu zelenu prugu da svi budu zadovoljni, pod cijenu vlastitih živaca.
Bilo je relativno ok.
A onda je došao 18. srpnja. Jučer.
Kratki dan. Iako sam uspješno vratio bioritam i budim se u 7h, ponekad (jednom u dva tjedna) zaspem do iza podne.
Danas je bio taj izuzetak. Probudio sam se u 14:15.
Ručao sam u sobi, malo pekarskih proizvoda, koji su zbog ultrasigurnosnih antimravljih mjera Stare, čvrsto umotani u plastičnu vrećicu te u plastičnoj kutiji. Naime, njoj se pojavila cijela kolonija mrava u prizemlju, možda zato jer je dolje svinjac i na podu ima ručka za nekoliko ljudi, za razliku od moje sobe u kojoj je čisto.
Nisam silazio u prizemlje jer glupa ćakula sa Starom (tj. 95% njenog monologa pri čemu se sluša i povremeno kaže "Da") može ponekad trajati i preko sat vremena.
Učio sam negdje do 20:00, s pauzama.
Zatim sam sišao dolje pripremiti nešto za večeru. Na stubama sam našao smotani bijeli produžni kabel. Pokucao sam Staroj na vrata htjedoći joj objasniti kako je mogla pasti na njega (što bi bilo kobno za osobu s osteoporosis gravis).
Našao sam je iza kuće.
"Teta, stavili ste kabel na stube, mogli ste pasti."
-"A gdje si ti?"
"Pa u sobi..."
-"Ja ne znam kakav je to tvoj kućni odgoj."
"Molim?..."
-"Pa kakav je to odgoj cijeli dan stajati u sobi?"
"Spavao sam do kasno."
-"Tebi u ovoj kući nije ugodno. Ja sam imala već nekoliko stanara i svi su se osjećali ugodno, pozdravili bi i slično. Nitko nikad nije kuhao u ovoj kući i više ni neće."
(ja pozdravljam, šišmišu gluhi, ali ti ne čuješ ili ne želiš čuti, ili spavaš; kuhanje si sama dozvolila)
-"Pa ova trava se tu mogla osušiti, što bih ja da nije došao fizioterapeut?"
(ona izrabljuje svoj fizioterapeuta, on čisti, sprema, kupuje, evo sad i zalijeva travu)
"Pa 20 je sati, pa dogovorili smo se da ja malo zalijem navečer."
-"Došao je fizioterapeut i on je zalio popodne. On sve tako fino zalije, jedan metar trave zalijeva pola minute, da zemlja upije."
"Ali kad sam ja zalijevao, rekli ste da to kratko radim zbog skupoće."
-"Ne, ne, trava će se sva osušiti. Evo baš je došla doktorica nakon što je on temeljito natopio zemlju i kaže kako je već počelo rasti."
"Pa naravno da je počelo kad već dva dana precizno zalijevam dva-tri dana", kažem ja, nakon čega me pogledala... čekićasto.
-"Zalijevati se treba ujutro. Zalijevao si dva, a ne tri dana."
"Pa zašto ste mi onda rekli da zalijem navečer? Uostalom, jutarnje zalijevanje ljeti nema koristi i možda je i zabranjeno, jer Sunce ubrzo posuši sve - voda niti ne stigne dublje. Samo bacate novac u vatru trošeći vodu nerazumno."
-"Nemoj ti mene učiti, meni su cijela ulica i svi sveučilišni profesori i prijatelji od muža doktora govorili kako ja imam lijepu travu."
"Ako zalijete navečer, kad se zemlja brzo ohladi, voda se stigne upiti i doprijeti duboko."
-"Ja na tebe ovdje ne mogu računati na ništa. Ti se stalno zaključavaš, jedeš u kuhinji, ne zalijevaš."
(korištenje kuhinje je bilo u sklopu oglasa o najmu sobe, zalijevanje ne)
"Pa **** se zaključavao (bivši do-cimer) uvijek, stalno, a ja rijetko, i to onda kad vrata ne drže i sama se otvaraju."
-"Tvoj odgoj nije u redu, kad stalno stojiš u sobi i ne javljaš se."
"Pa to mi se dogodilo jednom u pola mjeseca, niti."
Onda je počela još nešto kenjati. Meni se smračilo pred očima i više nisam bio niti gladan. Sjetio sam se Raskoljnikova, onda sam uzeo kabel, rekao da ću ga odnijeti gore gdje stoji iza ormara i otišao sam.
Nisam jeo. Užasno sam gladan. Nije me briga.
Ako ste pročitali cijeli članak, mogli ste vidjeti koliko je nelogičnosti u njenom blebetanju. Gotovo sve što je rekla kasnije je izokrenula. Užasno mrzim kad mi ljudi seru u facu. Nije senilna, nego samo sve izvrće na svoju korist.
Nadam se da ja neću postati takav kad budem jako star. Bojim se smrti, ali nadam se da zbog toga neću ubijati volju za životom drugih ljudi.
Ako netko ima dobar savjet (osim "iseli se", "ubij babu", "ubij babu i iseli se" i slično) slobodno, spit it out.
Kad mi počne proturječiti i izvrtati riječi, ja ostanem bez teksta u strahu od pogoršavanja daljnjeg monologa.
Post je objavljen 19.07.2006. u 01:30 sati.