Unatoč brojnim prijetnjama smrću od strane obožavateljica iz Južne Koreje, odlučio sam nastaviti pisati besmislene postove. Pred vama je još jedan.
Moj imaginarni pas Terminator, kojeg od milja zovem Valentina, ima sposobnost raspoznavanja zlih i dobrih ljudi. Po njegovim proračunima saznao sam da postoje tri vrste ljudi: dobar, loš i zao. Jednog vrućeg poslijeprijepodneva, dok smo šetali parkom, začudo sam sreo i Nives Fahrenheit . Kao i inače, srdačno me pozdravila i ponudila mi cigaretu. '' Ne pušim, hvala'', odgovorio sam joj i pljunuo na pod. Žući se očito nije sviđala jer je počeo lajati na nju i gristi joj desni nožni palac. '' Prestani, Kristijane!'' zaderao sam se na njega. '' S kime ti razgovaraš?'' upitala me Nives. '' Sa svojim imaginarnim psom '', promucao sam pokušavajući smiriti Terminatora. '' Gdje je, ne vidim ga?'' '' Pa imaginaran je, glupačo!'' U tom trenutku i ja i Žućo smo shvatili da postoji još jedna skupina ljudi, jednostavno: glupi. Napisat ću vam još jednu pjesmu koja se bavi svime osim tom tematikom.
I HOKEJAŠI SU LJUDI
(*allegro materazzi pianissimo del piero*)
Posebni su ljudi
U tramvaju naši
Ako niste znali
To su hokejaši
Kad vidite staricu
Što dolazi sa placa
Znajte da se zapravo
Sa turnira vraća
Igrali su hokej
Na ledu il' na travi
Iako su stari
Hokejaši su pravi
Sa štapovima svojim
Udaraju pak
Misliš da su spori?
Brzi su ko vlak
U tramvaju i busu
Uvijek sjesti vole
Jer nakon teške tekme
Noge i njih bole
Bole ih i leđa
Od čvrstih startova
Ima ih posvuda
Iz svih naših kvartova
Hrabri baš su oni
Jer sport taj je grub
Često gube pamćenje
Izbiju im zub
I to vrlo često
Pa zubala nose
Došlo je do toga
Da ostanu bez kose
Al' u klubu teško je
Niske su im plaće
Tako neki prelaze
I u tenisače
Pa svoj hokej-štap
Reketom zamijene
Pa vježbaju uporno
Da dođe bolje vrijeme
Pa kada u tramvaju
Jednog od njih vidiš
Samo mu namigni
Sa stolca se digni
Jer znaš da im je teško
I da sjesti vole
'' Samo sjedni dečko!''
'' Ma idem sada dole''
_SHAOLIN_
Post je objavljen 19.07.2006. u 22:59 sati.