Marketing
Europa brzopotezno, III. dio
Kažu da svi putevi vode u Rim, a ja evo stigla do Amsterdama. Jednoga ću dana i u Rim, nadam se.
Na prvi mi se pogled učinilo da gledam kakav ubrzani film. Mnoštvo ljudi na ulicama, radovi na cesti, automobili, bicikli, tramvaji, ali sasvim drukčiji dojam nego što je to primjerice u našem Zagrebu. No ubrzo se ta kaotična slika ipak smirila.
Smještaj u amsterdamskom hostelu «Stayokay» u Vondelparku nije oličenje luksuza, ali je pristojan, a hrana je odlična. Nalazi se u samom centru grada, okružen zelenilom velikog parka u kojem se uvijek nešto događa: ljudi pjevaju, sviraju, sjede pokraj jezera, odmaraju se na prostirkama, voze se na biciklu. Ili puše travu.
Budući da je hostel na tako dobrome mjestu, gradski vam prijevoz uopće nije potreban, osim ako baš ne želite otići na sasvim drugi kraj grada. Ostalo se jednostavno može obići pješice; potrebno je nekih 10 - 15 minuta hoda. U blizini se nalazi muzej Heineken, Van Goghov muzej, Rijksmuseum, brusionica dijamanata.
Osim što u muzeju Heineken možete proživjeti sve što se događa s bocom piva od punjenja do izlaska iz tvornice, i to gledajući na zaslonu proces proizvodnje, a istodobno osjećajući pokrete i vibracije koji se događaju na tvorničkoj traci, možete naići i na ovakve eksponate:
Tko o čemu, ja opet o pivu, a na spomen Amsterdama vjerojatno mnogima na pamet padaju dvije legalizirane činjenice: prostitucija i pušenje kanabisa.
Što se tiče prve činjenice, mogu vam samo opisati posjet Crvenoj četvrti; o fotografijama nema govora, osim ako mislite da vam tamnoputi svodnici iz malih uskih ulica ne mogu ništa. Ja nisam htjela iskušavati sreću i ostati bez fotića.
Splet uličica (kao u našim primorskim gradovima), prigušeno osvijetljenih. Budući da smo prije ulaska u taj dio grada dobili dovoljno upozorenja o tome što ne smijemo, osjećaj nelagode je već tinjao u meni.
U tom su labirintu s lijeve i desne strane stakleni izlozi iza kojih stoje žene u donjem rublju. Izlozi i vrata, baš kao na malim dućanima. Na izlogu zavjesa pokraj koje stoji to žensko biće; pokretima tijela, smiješkom i pogledom mami svoje potencijalne posjetitelje. Malena prostorija u kojoj se sve događa. Ako je dotična slobodna, stoji u izlogu, a ako ima posjetitelja, zavjesa je navučena.
Budući da je to jedna veća gradska četvrt, izbor je prilično velik. Tamnopute, svjetlopute, više, niže, mršavije, deblje... A tu se nalaze i trgovine u kojima se mogu kupiti različiti rekviziti ili posjetiti nešto poput kina u kojem uživo možete gledati seks.
Netko je rekao: «Pa što, barem su zaštićene, zarade mirovinu, imaju zdravstveno osiguranje...» Meni baš nije bilo do priče. Sve su to činjenice, ali pred očima su mi neprestano prolazile slike tih žena koje stoje u izlozima poput jeftine odjeće i nude da ih se proba. Služe kao objekti na kojima se oni željni seksa mogu – zadovoljiti. Samo to. To su odabrale u životu. Kao lutke. Nije u pitanju ni mirovina ni zdravstveno, pitam se samo kako su se svjesno i namjerno pomirile s činjenicom da tome služe.
Tema o kojoj bih mogla napisati cijeli post, ali nije Amsterdam samo to. Vrlo je zanimljiv i neobičan i po drugim sadržajima. U tom gradu noć pada vrlo kasno. Smrači se tek oko 23 sata. U prometu je sve podređeno biciklistima. Imaju svoje staze, prometnu signalizaciju i svugdje su u prednosti. Nikad u životu nisam vidjela toliko bicikala na jednome mjestu (pronašla sam podatak da ih ima oko 550 000, a grad ima oko 730 000 stanovnika). Odlučila sam iskušati vožnju biciklom po Amsterdamu. Nas 5 uputilo se unajmiti bicikl. Proveli smo sat i pola vozeći se gradom okolo naokolo. Nezaboravno iskustvo. Bolje od vožnje brodom po amsterdamskim kanalima. I, ako mene pitate, bolje od kanabisa koji mi smrdi.
Neka amsterdamska prijevozna sredstva:
Vožnja kanalima pruža ovakve prizore:
Brodovi i drvene kuće na kanalima služe i za stanovanje:
Ljudi su vrlo ljubazni i kamo god dođete, možete čuti:»Have a nice day!» Služite li se engleskim, lako ćete se sporazumjeti. Svi govore engleski, od 7 do 77.
Teško je uopće opisati sve to. Činjenica je da sam toliko upijala dojmove pa sam, došavši kući, shvatila da među mojim fotografijama najmanje ima onih iz Amsterdama. Dojam? Sve me podsjeća na neku veselu komunu u kojoj žive ljudi različite vjerske i nacionalne pripadnosti, svi su vrlo tolerantni, liberalni, ali zna se red i zakon.
Jedan od glavnih amsterdamskih trgova na kojima se uvijek nešto događa: ples, pjesma ili bilo kakvi ulični nastupi:
I na kraju, vrlo je zanimljiva i amsterdamska okolica, mjesta poznata po drvenim klompama, vjetrenjačama, proizvodnji sira, ribarstvu.
U Volendamu se proizvode raznobojne drvene klompe:
Posebno su zanimljive one tzv. špijunske ili lopovske. Naime, kad ih obujete, dobro vam pristaju, ali kad koračate naprijed, ostavljaju trag kao da ste išli u suprotnom smjeru, natrag, dakle zato im i pristaje taj naziv. Kažu da su im koristile u vječnom rivalskom odnosu sa susjednim Belgijcima (nešto kao mi i Slovenci).
Volendamska vjetrenjača (malo ih je ostalo):
Najstarija kuća u Edamu:
Malo ribarsko mjesto Marken u kojem možete kušati različite vrste brze hrane spravljene od ribe (nešto kao riblji snack, slično se pokušalo i u Hrvatskoj, ali nije zaživjelo, nažalost):
Zaključak? Mozaik doživljaja kojih se vrijedi sjećati.
Post je objavljen 18.07.2006. u 22:17 sati.