Putovanja nam pomažu da steknemo uvid u druge kulture, predjele, pa tako i u vlastito ja. Tako sam ja, primjerice, na svojim ljetnim putešestvijama shvatila:
1. Hvar se promijenio otkad su ga zaposjeli džetseteri i strani turisti.
2. U prirodi sam spretna i snalažljiva koliko i likovi crtića A je to u projektima Sam-svoj-majstor.
3. Premda valjda mogu biti draga i zabavna kad mi sve ide po loju, zapravo sam prilično antipatična osoba.
Za neuspješan odmor mogu zahvaliti nizu čimbenika:
1. Cijela je avantura počela već na odlasku – kad sam zalupila vrata s ključem iznutra, što me primoralo da na povratku s taksistom provaljujem u vlastiti stan.
2. Kad je moja mama prije nekoliko godina pitala konobara u hvarskom restoranu je li riba svježa, rekao je: "Bez brige, gospođo, ionako će sve što ne valja izist Nijemci".
S obzirom da su otok zaposjeli strani turisti, čini mi se da se ta misao prometnula u svojevrsni moto. Tako sam večere u hotelu provela diskretno pljujući u maramicu, jer mi se čini da su koncept švedskog stola shvatili u smislu: "serviraj hranu dok se ne pojede ili dok zdjele ne počnu smrduckat ko septičke jame".
3. Sobe u hotelu su novouređene, i to do te mjere da omogućavaju i besplatno šlagiranje bojama i lakovima. Gosti ujutro hotelom lelujaju u stanju svijesti Gorana Bareta. Ja sam čak pokušala mavat rukom pred očima jer me zanimalo hoću li vidjet trag.
4. Ne znam jeste li nekidan čitali u novinama o plaži Bonj, "najskupljoj plaži na Jadranu". Jednodnevno boravljenje na toj famoznoj plaži košta – pazi džabaluk! - 625 kuna po osobi! Za tu vam mizernu svotu velikodušno nude ležaljku, minijaturni stolić, suncobran, kabinu za presvlačenje i komadić betona. Aha, da - nude vam i "privatnost". Tu privatnost dijelite s još 50-ak umno zaostalih bogataša i svim kupačima plaže hotela Amfora, koji vam se smiju s razdaljine od DOSLOVCE nekoliko metara - zbog spoznaje da su oni svoje ležaljke platili 20 kuna, a vi svoje 625. I da oni leže na oku-ugodnijim bijelim oblucima, a vi na betonu. Nude vam i jazz glazbu koja opako tandrče po živcima – što me posebno razgaljuje, s obzirom da sam uvjerena da bi se svi na toj plaži spasili da im opiče malo Danijele Martinović ili Mate Bulića.
Predlažem da kupačima plaže Bonj lupe žig – onako, kao za disko – po mogućnosti nasred čela, a lozinka nek' glasi "KRETEN". Ja 625 kuna ne bih dala ni da mi ustupe cijelu plažu iz Žala. Osim da mi eventualno kao bonus omoguće da igram pikado na glavi Leonarda DiCapria.
5. Zbog Zidanea se moja tlapnja o pametnim nogometašima rastopila i izvitoperila gore neg otočki sladoled. I to ne zato što je tresnuo glavom onog podlog Talijana – to da može popizdit ako mu pred glavom mašu crvenom krpom, još možda začinjenom i rasističkim uvredama – to ja sve mogu shvatit. Ali izjave da bi - da nije reagirao - to značilo da je "prihvatio rečene uvrede kao istinu"? Pa, Zizou, krvi ti se napijem, stvarno si se prosro! Priča je utoliko bolnija što je na fotki u Le Mondeu lijep ko slika...
6. Na Hvaru su se pojavili stanoviti kukci, zvani papagači, papageni, papandopulosi (svi su mještani imali svoju verziju, pa na kraju više ne znam nijednu) - koji su očito brzinom svjetlosti proširili vijest da je iz Zagreba doputovalo 60 kila pupe - tovljene pretežno Kinder Bueno čokoladicama. Možda se među njima našao i kakav papadač-poduzetnik, pa je za 625 kuna po kukcu na mojim bedrima otvorio luksuzni švedski stol – kako bilo, odmor sam provela mažući se kremama za infekciju uzrokovanu ubodima i diskretno češući noge ispod stola. (Inače, privatnost na plaži ne morate plaćati 625 kuna – puno je bolja metoda pojaviti se na dotičnoj s osipom dostojnim srednjovjekovnog gubavca.)
7. Napravila sam idiotsku pogrešku i počela piti hormonske tablete Yasmin 4 dana prije polaska na more. U knjižici o Yasmin tabletama inače piše da povećavaju opasnost od krvnih ugrušaka. Ja sad, naravno, naprosto osjećam kako mi krvni ugrušci kolaju po tijelu i samo čekam da neki negdje zapne. Sva me ta briga tolko izludila da sam u 5 ujutro u hvarskoj ambulanti objašnjavala doktoru da mi se "od Yasmin tableta stegnuo dušnik i da očito upravo doživljavam anafilaktički šok", na što mi je dotični odgovorio da je sve to "na psihičkoj bazi". Zbog načina na koji me gledao ne mogu se oteti dojmu da je mislio da sam malko šašava.
8. Na otočiću Jerolim, umjesto da uživam u mirisu borika i mora, trabunjala sam o tome kakvu narativnu tehniku preferiram u romanima i, ne gledajući kud hodam, opalila glavom u granu stabla, gore neg Zidane u Materazzijeva prsa, što je izazvalo daljnje brige o ugrušcima u mozgu + potresu narečenog.
9. Iskrenula sam nogu na stepenicama ispred Amfore i za to optužila stepenice, koje nisu sve iste visine i "po kojima niko normalan ne može hodat, a da ne iskrene nogu".
10. Sve me to podsjetilo na nešto što mi je jednom reko dečko nakon što je iskusio blagodati putovanja s Blini: "Da se ti s brodolomcima nasukaš na pustom otoku, tebe bi garant prvu pojeli."
Post je objavljen 18.07.2006. u 19:31 sati.