
Nedjelja je još uvijek za mnoge obitelji dan za zajedničku šetnju. Tako se roditelji s troje djece upute na popodnevnu štenju. Troje njihove živahne djece otrčali su po šnjunčanoj stazi dalje od roditelja. Najstarije dijete je bilo prvo, pa se svaki čas okretalo da vidi gdje mu je saka I braco. Igrajući se dođoše u blizinu prijelaze željezničke pruge bez brklje. Zanesena igrom sve su oko sebe zaboravila, sva je njihova pozornost usredotočena na igru, pa nisu čula da dolazi vlak. Upravo pred prugom djevojčica se potepe i padne kolika je duga. U istom je trenutku protutnjao brzi vlak. Djevojčica je plakala što je uprljala haljinu i razbila koljena. Cijela nedjelja, sva radost i veselje je izgleda propalo; osjećala je bolove u koljenima i nije dopustila da ju bilo tko utješi. Ali roditelji su iza ove male nesreće vidjeli spas od daleko veće opasnosti.
Koliko nam je puta bol sačuvala život. Koliki su ljudi gledajući smrti u oči dospjeli u život, u teškim bolestima ozdravili, potreseni se probudili, gubitkom dospjeli do važnijega bogatstva i na granici sredine pronašli novi život.
„Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube!“ Pavlova poslanica Rimljanima 8,28
Post je objavljen 18.07.2006. u 12:24 sati.