Marketing
Moja najdraža pisma
Noćas bi mogla napisati veoma tužne stihove.
Napisati,na primjer: Noć je osuta zvijezdama
i drhte,plava,nebeska svjetla u daljini.
Ponoćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Noćas bi mogla napisati veoma tužne stihove.
Voljela sam ga,a katkada-i on je mene volio.
U noćima ko što je ova držah ga u svom naručju.
Ljubila sam ga toliko puta pod beskrajnim nebom.
On me volio, i ja njega sam katkada voljela,
A kako i ne bih ljubila njegove velike mirne oči.
Noćas bi mogla napisati veoma tužne stihove.
Misliti da ga nemam. Osjetiti da sam ga izgubila.
Čuti beskrajnu noć,još beskrajniju bez njega.
A stih pada na dušu kao na pašnjak rosa.
Što znači da je moja ljubav nije mogla sačuvati.
Noć je osuta zvijezdama i on nije uz mene.
To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja duša se ne može pomiriti da sam ga izgubila.
Moj pogled ga traži,kao da ga želi približiti.
Moje srce ga traži,a on nije uz mene.
Ista noć bjelinom ovija ista stabla,
A mi,oni od nekad,više nismo isti.
Više ga ne volim,zbilja,a koliko sam ga volila.
Moj glas je tražio vjetar da dođe do njegovog sluha.
Drugoj.Pripast će drugoj.Ko nekad mojim poljupcima.
Njegov glas,njegovo čisto tijelo. Njegove beskrajne oči.
Više ga ne volim,zbilja,a možda ga ipak volim.
Ljubav je tako kratka,a tako beskrajan zaborav.
Jer sam ga u noćima ko što je ova držala u svom naručju,
moja se duša ne može pomiriti da sam ga izgubila.
Makar ovo bila posljednja bol koju mi zadaje,
a ovi stihovi posljednji koje za njega pišem. 
Post je objavljen 18.07.2006. u 12:04 sati.