Nekako s proljeća... ma ne, nema proljeća, nema više ni jeseni a kamoli zime za neka zagrebačka kina.
To je užas i devastacija kulturnih prostora grada Zagreba koja se dešava na očigled gradske uprave koja se radije zabavlja uređivanjem Bandeka i kojekakvih vanjskih površina ne bi li na vrlo jeftin način pribavila glasove naivnih (iako to ne bih to više tako nazvao) građana.
Kultura i to pogotovo ona filmska, se u gradu Zagrebu uništava. Nestala su većina kina grada Zagreb, a eto dok ovo pišem tužan sam kad znam da je palo zadnje kultno kinouporište kino Zagreb te je samo pitanje kada će se ubiti i kino Europa (ili Balkan). Prevelika je lista kina koja su otišla u vječna lovišta.
Dok ovo pišem sjetim se koliko se naš vrli gradonačelnik želi porediti sa jednom metropolom svjetskih razmjera kao što je Beč, no tu je jedan problem. Naime tamo se puno više izdvaja za kulturu, a manje za neke projekte koji nisu od posebnog značaja za grad kao što bi bio Donau insel (ekvivalent recimo Bandeku). Naime u tom visoko svjesnom društvu austrijske prijestolnice ima se para pa se tako može izdvajati istovremeno i za sport (i poneke sportaše tipa jedne male rvacke plivačice) dok jedan za te europske pa i svjetske razmjere siromašan grad Zagreb nema toliki budget i treba se izdvajati za prioritetnije projekte za dobrobit njegovih građana.
Nekako si umišljam da bi to uz dječje vrtiće za koje bi se trebalo izdvajati, a ne za recimo Dinamov stadion (meni kao navijaču jako bitan, ali kao građaninu osjetljivom na potrebe drugih ne toliko) i Bandek, mogao barem na drugom mjestu prioriteta biti kultura i to ona posrnula... filmska.
Što je dakle pisac htio reći? Daklem, želimo li mi biti metropola kakti Wienna ondak moramo i tako razmišljati. Ne treba rasprodati svoju srebrninu kojekakvim atraktivnim prostorima gladnim trgovačkim lancima i našoj djeci te nama samima uskratiti budućnost, već to treba pod svaku cjenu sačuvati.
Kako? Pa sad nije na meni da smišljam akcijski plan spašavanja relikvija relikvijarum zagrebačkih kinematografa, već je taj teret na onima odabranim od nas građana ovog ipak, malog gradića.
Mogu samo predložiti da se već neka rješenja tipa festivalskih događanja (najjači od njih je Zagreb film festival) samo sa više sluha od gradske uprave inkorporiraju u kinotečni program i time zaustavi ovaj kulturocid koji se etuanaziranim građanima dešava pred nosom.
Dakle građaninom se postaje (a time i purgerom) brigom za kulturno dobro ovoga grada.
Tužna smrtovnica gradskih kina bi bila :
... meni kako trešnjevčanu izuzetno bitno kino Triglav ili do posljednjeg smrtnog hropca Patria, kino Lika, kino Jadran, kino August Cesarec, nezaboravno kino Zagreb, kultno kino svih zagrebačkih studenata i filmofila Kinoteka, kino Urania, palo je i jedno novo ... kino A1 galerija u Importane Galeriji, zatim kino sa odličnim filmskim programom dok je radilo ... kino Studio, kino Apolo kod Britanca (zadnje se sjećam da sam tu gledao sa ocem "Maršala" a posebno će mi ostati u sjećanju kad sam tu po prvi puta se susreo sa Quentinom i njegovim "Pulp fictionom"), tu su još kino Dubrava i kino Partizan na Kvatriću, nedavno je palo za trgovinu i kultno porno kino Zapad.
Uglavnom ovo je strahota! I što nam ostaje multiplexi. Zar su ljudi zaobravili onu latinsku varietas delectat ?
Zar prvi izlasci u kino sa komadom svojih snova mora biti u neki amerikanizirani centar tipa ...
Je li to budućnost koju nam spremaju?
U međuvremenu neke se stvari ipak kreću sa potpisivanjem peticije na web sajtu tako da treba imati nade.
Post je objavljen 28.11.2006. u 12:00 sati.