Mnoge žene,djevojke i djevojčice bivaju žrtve bolesnih,poremećenih i nimalno normalnih ljudi (ne nužno),tj. bivaju silovane.
To je jedan (barem za mene) od najgorih načina na koji žena može biti ponižena.
Nitko nema nikakva prava da to bilo kome napravi.Niti itko ikoga može izazvati na takav čin.
Neznam što je gore-kada to učine djetetu ili odrasloj osobi ili nekome u pubertetu.
Nažalost ima mnogo,i previše takvih slučajeva.
Silovanjem se smatra spolni odnos muškarca sa ženom protiv njezine volje.Ako je muškarac pokušao silovanje,a nije uspio-to je još uvijek prijestup.Silovanje je spolni odnos s drugom osobom ili s njim izjednačena spolna radnja, uporabom sile ili prijetnje da će se izravno napasti njezin život ili tijelo, ili život ili tijelo njoj bliske osobe.Silovanja su prisutna praktički u svim današnjim društvima.Ono što posebno predstavlja opterećenje za žrtvu je život sa silovanjem.Često se događa da ljudi pokušavaju pronaći krivicu kod žrtve,jer počinioc se opravdava na sve moguće načine.U zaostalim zemljama postoje pravila koja ako žrtva nije u stanju ispuniti biva kažnjena.Žrtve imaju problema sa dokazivnjem silovanja ukoliko im počinioc nije nanio teže fizičke povrede ili ukoliko su poznavele počinioca. U Pakistanu žene moraju imati čak četiri muška svjedoka koji će potvrditi silovanje, inače im prijeti kazna zbog prevare u braku. Ženama koje su u bijegu ili se nalaze u izbjegličkim logorima posebno prijeti silovanje. Počinioci su u ovakvim slučajevima uglavnom pripadnici vojske i službi, banditi, izbjeglice muškarci, koji se nalaze u istom izbjegličkom logoru, ili muški pripadnici sukobljenih etničkih grupa. Seksualne "protuusluge" moraju se davati u zamjenu za robu, novac, mušku zaštitu, ili kao "ulazna viza" na granicama nekih zemalja. U mnogim državama svijeta ženske zatvorenice bivaju seksualno zlostavljane od strane policije ili zatvorskih čuvara ili im se prijeti seksualnim zlostavljanjem kako bi se iz njih izvukle informacije.Silovanje često zapravo uopće nije zadovoljavanje (ispunjavanje) potreba-već samo oblik dokazivanja moći i održavanja kontrole nad žrtvom. Počinioci u većini slučajeva nisu prihički poremećeni ili abnormalni. Cilj je oduzeti žrtvi njenu osobnost, time što je se reducira samo na njen fizički spol. Zbog svega toga, silovanja su za žrtve mnogo teži psihički teret nego neka druga forma agresivnog djelovanja.Žrtve mogu imati i snose mnoge posljedice.Te posljedice mogu biti i jesu-psihičke,fizičke i socijalne.
Npr. fizičke posljedice: veoma često teške povrede, seksualno prenosive bolesti; psihičke posljedice: trauma sa dugoročnim simptomima (stanje straha, potiskivanje, poremećaji sna i ishrane, poteškoće sa koncentracijom, apatija i depresija, seksualne smetnje, nizak osjećaj samopoštovanja, sklonost ka samoubojstvu, upotreba droga i alkohola); socijalne posljedice: neželjena trudnoća, povlačenje i socijalna izolacija, poremećaji komunikacije sa obitelji. Socijalne posljedice silovanja mogu se pojavljivati i pratiti čak do treće i četvrte generacije potomaka silovane osobe.Silovanje i seksualno zlostavljanje žena kažnjivo je u praktično svim državama svijeta. Ipak, silovanje se još uvijek ne razmatra kao napad na tjelesni integritet i pravo na samoodređenje jedne žene, već kao napad na običaje i moral. Posljedica toga je da se u mnogo većoj mjeri pažnja obraća na reputaciju žrtve, nego na stvarno krivično djelo počinioca.
Smatram da osoba koja je spremna takvo nešto učiniti zapravo ima problema sa svojom osobnosti i karakterom.Zapravo je kukavica koja se dokazuje na odvratan način.
Na ovaj post me potaklo nešto,zapravo par događaja za koje sam čula,a i pročitala o njima u novinama.
U jednom se radilo o jednoj djevojci (15) koja je postala žrtvom silovanja i to od strane jednog svog poznanika.Šetala je gradom i naišla na njega,pozdravila ga je i on je počeo s njom pričati.Rekao joj je da ima nešto što bi joj želio pokazati-rekao je da ima novi akvarij za svog ljubimca i da ako nema sad nikakvog pametnijeg posla-rado bi joj ga pokazao.Pošto su oni dva čak na neki način bili prijatelji ona je rekla da će rado pogledati novi akvarij-nije u tome naravno vidjela ništa loše.Njegov stan bio je prazan,njegovih roditelja nije bilo kod kuće.Odveo ju je u svoju sobu.Nije odmah upalio svjetlo,a zastori su bili navučeni tako da u prostoriji nije bilo nikakva izvora svjetlosti.Kada je ušao čula je kako zatvara vrata-upalio je svjetlo,a ona je vidjela da nigdje u prostoriji nema akvarija,a kada je pogledala u njega vidjela je da zaključava svoju sobu,tj.da ih je zaključao u nju.Upitala ga je zašto je to učinio,ali on nije ništa odgovorio.Ugasio je svjetlo,prišao joj je i stavio svoje ruke na njezina ramena.Rekla mu je da želi otići,ali je on nije puštao,njegov se stisak na njezinim ramenima pojačao.Pokušala ga je odgurnuti,odmaknuti od sebe-zamalo je uspjela,ali on je bio brži i spretniji od nje.Pokušala ga je udariti,nije ga to previše smetalo,niti se obazirao na to.Završila je na njegovu krevetu.Rekla je da je imala osjećaj kao da će zaplakati.Gadio joj se,ali je uspio napraviti ono što je želio,a ona….ustala je uzela svoje stvari i otišla iz njegova stana.Upalio joj je svjetlo,otključao vrata i nasmijao se…a ona se gadila samoj sebi..bilo joj je to prvi put.Samo se pitala: «Jesam li ja kriva?» -kaže da se to pita svaki puta,ne shvaća iz kojeg joj je razloga to napravio.Navečer ima problema sa pokušajima da zaspi,a neki puta i sa snovima.Nada se da nije kriva.Nikada nije nikome ispričala kako se potpuno tada osjećala i što je sve bilo rekla je da je ovo sasvim dovoljno,da pokušava zaboraviti i da se nada da će u tome uspjeti.Zna da ima mnogo ljudi koji su prošli i gorei teže stvari,ali da je njoj i ovo stvarno teško.Kaže da neki puta ne može izdržati.Nezna što učiniti,ne može podnijeti taj osjećaj.Nije lako nastaviti.
Mnogi kažu da je najteže priznati da ti se nešto takvo dogodilo.Boje se da će ih ljudi okriviti,»svaliti sve na njihova ramena»,a čak i ako odluče nešto reći pomisle koliko je već vremena od tada prošlo i odluče i dalje šutjeti.
Nitko ne bi trebao proživjeti nikakvo zlo- ali,nažalost o tome nam neki ne daju čak niti sanjati,ali onda barem kada se dogodi nekome neko zlo-ne bi trebao o njemu šutjeti.
Pozdrav, mjesec
Post je objavljen 18.07.2006. u 11:33 sati.