Noc.
Tako tiha i prazna,tisuce zvizda bacaju sjenke
Svjetlosti na nasa lica.
Sitin se starih i teskih dana,kada su se problemi
Cinili nerjesivima.....
Suzu pustan u to ime.
Ruke mi drhte dok se prisican straha
Trnci prolaze mojin tilon.
Na trenutak,ka da je opet sve postalo tesko
Bezlicno,monotono ka prije.
Trgnija me tvoj zagrljaj.
Opet gledan u nebo...
I shvacan da bojazni nema.
Ti si uz mene,drzis me za ruku i odjednom
Ka da je sve stalo.....
Ka da su bolne uspomene isparile i digle se u nebo,
Ostajemo samo ti i ja.
Ti.....
Dajes mi nadu za bolje sutra,dajes mi razlog
da jutrima širom otvaran oci i pozdravljan
Sunce
sa osmjehon na licu.
Hvala ti.
*Bez čuđenja zbog ovog i prethodnog posta molim,uvatila me bolesna inspirejšn i sad umno zlostavljan vas.Bwhahaha.
Inače sve je kjul,jednostavno mi je dosadija stari nezanimljivi stil pisanja o događajima na površni način.Pa eto,patite zbog ovih dubokoumnih inspiriranih produkata bolesnoga uma.
Bye bye
i do pilanja naravno.
Post je objavljen 18.07.2006. u 03:10 sati.