jedan dan u saleu..sale je nešto kao gorica zagrebu,,samo kaj nije satelit već je nastao prije rabata, ima staru jezgru,prekrasnu medinu,uske vijugave ulice ,velika džamija i medersa pored,,navodno najstarije učilište u maroku,,iznutra tolko izrzbarena,,da se nemre naći inč kvadratni koji nije..stvrano prekrasno.klasični marokanski pazar krcat visećim izlozima.po sekcijama su odvojeni dučani sa kožnatim cipelama,tradicionalne babuče (skroz podsječaju na papuče,valjda je to nekako jezično povezano)Ja sam kupila žute nakon dva dana cijenkanja,za tri eura,i to vjerojatno zahvaljujući nekom marokancu kaj mi se prihevto,,pa sam ga iskoristila za shoping..osim za rezanje cijene i za stručnu procjenu,i tako je odluka pala na žute.Inače bi svaki normalni muškarac dobio slom živaca,ali ovaj je izdržao,i bio oduševljen samnom..Pozvao me na zeleni čaj,marokancima je to izraz dobrodošlice(MARHABA),pa reko.. zašto ne vidjeti kako izgleda stan prosječnog stanovnika salea..
šetali smo uskim krivudavim ulicama,nije da mi je bilo potpuno svejedno.al kvragu.ak ću živjeti u strahu od ljudi u maroku,nema šanse da ikaj vidim il osjetim,i tak..
upali u stan,,a ono mama tata i sestra s bebačem u dnevnom boravku..tv frlji na maximum..gleda se ,valjda jedini program,a na njemu njihov kralj,,hassan šesti..zgleda ko prasica..sprdali smo se snjim,,dok nismo skužili da možemo završit u zatvoru..pa smo odlučili šutjet.Tak sam i i ja zagrizla obraze da ne puknem od smijeha.Ugl nacionalna tv zgleda ko da konstantno prenosi neka politička krizna stanja i nahuškava na đihad.al nisam ziher.pa šutim
Ugl, familijica je bila divna šutjela je i smješkala se,,cugnula sam čaj,,maznula smokve,mmm kako ih volim!!
bacila oko po stanu..na zidovima imaju ogromne portrete ženskih u kući kad se žene..Kič kičeva,,tolko su našminkane da izgledaju nakaradno,sijede u nekakvim srebrnim foteljama i u tome ih nose po selu,il gradu,,svadbe traju od 3 do 7 noći,,zavisi koje su pleme(toarezi,nomadi ili berberi).Trubači trube,,bubnjari bunjaju..Doživjela sam svadbu u maroku.al to je bio asilah,,sad smo u saleu.
dakle stanovi imaju čudno visoke krevete s hrpetinama jastuka,,sve je rozo,,bejbi blue i od satena,,jako svjetlucavo i kičasto..mislim da se nikad ne bih mogla priženiti tamo..frajer se zvao El Mouhalibi Simo..I naravno pitao me dal mu želim biti zaručnica,al to je u maroku valjda normalno,,svatko s kim sam pričala duže od tri sata, uletio je manje više tak nekak...hm mogla bi jednom prelistati svoju knjižicu s putovanja,i napisat nekaj o njima..svima,al nevjerojatno,,osim upoznavanja(stiska ruku) bez ikakvog fizičkog kontakta,,oni su sigurni da si ti žena njihovog života..il nekom treba viza.A jadničci,većina.98%ih nije bilo izvan granica kraljevstva,.većina ih ni ne putuje ni unutar,osim u vrijeme žetve kad svi idu u palnine gdje imaju,,pa nešto tipa kako su kod nas kleti i bere se grožđe pa se pravi vino..tak oni imaju žetvu pa prave hašiš.sam kaj je kod nas zabranjena trava a kod njih alkohol.
Bili smo na plantaži u chauenu(neka druga prića) i u mjesexc dana smo nas 5 popili litru vina jer litra dodje 8 eura,isto ko i nočenje u jako dobrom hotelu(čist za usporedbu).a mi smo spavali po rupčagama,haha,tak da sam si u maroku dobrano pročistila jetru,o plučima neću sada...
kad smo kod pluća najjeftinije cigarete su marquez..inače cigarete se prodaju na rinfuzu,,jedna košta 1 dirham(tipa 10centi),malboro je 2..pušio se marquez,dakle.Pušenje nije poželjno(cigareta)to im je jako veliko zlo i Allah to ne voli,ali zato su konstantno napušeni.Mislim razumijem ih,u državi je dosta jadno,daleko od svijetla velegrada i bogate manjine,,pa se seljaci upušavaju domaćim hašišem i bleje ko telad u šarena vrata dok im ti pokušavaš nekaj objasnit,il još gore pita da oni objasne tebi..Tak smo jednom tražili 4 kave s mljekom,stigla nama 4 đusa,pokušali ponovno,,pa došla 4 čaja,, i napokon iz treće 4 kave.dobro ovaj je vjerojatno bio jako dobar trgovac pa se pravio mutav i sve nam zavaljo..al stvarno je pasalo..sam kaj smo svi nakon toga trčali na wc.. a wci klasika,,, nekakve rupe u podu,,wc papira nema,jer peru guzicu ljevom rukom(pa moliš boga da ti priloge u sendvič ne zavaljaju ljevicom,al oni to taaak vole,,i još ti se nacere s onim krnjicama od zubi,pa ko im ne bi oprostio)Tak da smo mi redovito naše vrečice s papiričima furali do prvog smeća jer im je taj sanitarac u tolko lošem stanju da im ni wc papir(kojeg smo sami furali)ne smiješ bacit unutra i zalit vodom,,jako simpatično..
kava je dobra,,u velikim prozirnim čašama,,al tamo caruje čaj..Zeleni čaj s mentom,,kuha se konstantno u svim dućanima.tak da na kraju čaj nismo ni pili u birtijama,,već sam kad smo se zaželili čaja,,prihvatiš prvi poziv na čaj,,,ispijaš i ne vjeruješ koliko su neumorni od uvjeravanja da kupiš neke ćilime,,haljine,,tapiserije,,papuče,babuče,,lampe,,kožu ovu,onu. sve je šareno sve se vrti... čaj djeluje...hladi te...nekako čudno--- neka druga priča,uskoro
Post je objavljen 18.07.2006. u 01:49 sati.