Marketing
The End
Ekke je sjedio i zurio u tišinu. Netko mu je jednom rekao da će, ako se dovoljno zadubi u ništavilo, vidjeti vlastiti lik kako ga promatra. Nije bio te sreće.
Sve što je vidio bio je mrak koji ga je okruživao i protezao se u nedogled. To je, izgleda, sve što ostane od priče nakon što završi. Nije bilo vraćanja nazad. Pisac je odavno napisao poslijednje riječi knjige. The End.
Svi ostali su nestali. Isparili.
"Blago im se.", pomislio je ravnodušno. Činilo mu se da je proveo čitavu vječnost zarobljen u kraju priče. U njegovoj glavi još su živjele riječi, boje, osjećaji. Sve je nestalo iz stvarnosti. Ako je ikad i postojalo. Možda je ništavilo uvijek bila jedina stvarnost.
Nikad nije bio osoba koja se zamarala takvim stvarima. Vrijeme je ionako stalo. Nije bilo smisla tražiti smisao u svemu tome.
Sjetio se svoje posljednje pjesme. Ili je to bila prva?
"As the day approaches
We lose our will
And as our last crop withers
Time will stand still..."
Ekke nikad nije znao pisati stihove. Ali uvijek bi mu zapelo nešto u njima. Nešto proročansko.
Slegnuo je ramenima. Izgleda da je ponovo pogodio. Napokon je postao besmrtan. Napokon je postao Bog. Bog ničega. Nasmješio se ironiji.
Ogledao se oko sebe. Možda jednom stvori novi svijet, novu priču iz ništavila koje ga je okruživalo. Možda jednom.
Možda ne.
I dalje je sjedio i gledao u tamu.
I tama je gledala u njega.
G.B.Sabaoth.
Post je objavljen 18.07.2006. u 01:00 sati.