Haj, društvo!
Vidim da smo svi ovih dana nešto u banani. I ja sam se jutros pokefala sa starom. Već mi ide na živce to njezino "ti moraš...". Dovraga, znam i sama što moram, samo je pitanje da li to mogu. A trenutno je jako malo stvari koje zaista mogu izvesti bez problema. I tako je iz dana u dan moljakam da me prestane opterećivati s tim što sve MORAM napraviti (npr. 'moraš krenuti na posao, moraš ići kod bake, ne smiješ se pustiti...') jer sve to i sama znam, samo ne znam kako. Zašto mi ne kaže kako da to izvedem, kad već zna što to moram? Uglavnom, pola jutra sam provela plačući od jada i muke. A sinoć sam do kraja prevela jedan priručnik za firmu (50 str.) i poslala ga u ured te danas dovršila i naplatila prijepis onog udžbenika, i sva sam si bila ponosna na sebe. Kad sam se htjela malo pohvaliti pred njom, ona je jednostavno ignorirala to što sam rekla i navalila: "Moraš otići u ured...". Poludjela sam. Umjesto da se raduje zajedno sa mnom i kaže koju lijepu riječ, ona me odmah podsjeti na ono što me najviše muči, kao da mi ne želi dopustiti niti trenutak radosti i ponosa. Shvaćam da to radi iz pukog neznanja, ali već sam joj XY puta pojasnila kako to djeluje na mene. Čim malo podignem glavu, ona kao da me čizmom prigazi odostraga i vrati mi lice natrag u blato. Za popizdit.
Onda sam se malo sabrala i otišla u sobu popraviti maleckoj neku torbicu, pa malo oko suđa, pa malo oko pegle i veša, pa malo oko šivanja i ode dan. Ali sam zato popodne bila umorna k'o pas i spavala dobrih sat i pol. Na večer mi je najprije došao gore spomenuti gospodin kojem sam prepisivala udžbenik a zatim sam malo izašla van sa starom (došla nam je susjeda pa smo pred njom morale biti fine jedna prema prema drugoj, što je pridonijelo našem pomirenju) i kćerkicom a sad me evo na kompu. Skidam neku muziku.
Terapija: Seroxat 20 mg (1 tbl.), Sulpirid 50 mg (2 tbl.), Helex 0,5 mg (3 tbl.)
Post je objavljen 17.07.2006. u 22:16 sati.