Bez obzira na međusobni rezultat, između sebe su se poštovali, upućivali komplimente i držali se na visini svojih reputacija. U mnogočemu bili su slični – po uzdržanom i krotkom ponašanju i shvaćanju šahovske borbe. Botvinnik je kao racionalan duh, kategorički odbacivao svaki blef i pretjeranu fantaziju, naročito kad nije potkrijepljena točnim proračunom. Smislov, također, bira objektivne sustave i traga za istinskim vrijednostima.

Sam Smislov smatra svojim stvaralačkim kredom one partije koje su čvrste i neprobojne. Svatko od njih pripremu obavlja na najbolji mogući način ne želeći ništa riskirati. Temeljno su se i dugo pripremali.
Botvinniku je bilo znatno lakše nositi se s jednim Taljem, čak onim iz najboljih dana, koji mu je redovno servirao dinamične pozicije pune rizika o obrata, jednostavno, gdje su bili zanemareni materijalni i pozicijski faktori. Vasja Smislov je bio, u stvari, njegov antipod. Istina, on nije išao po svaku cijenu na inicijativu, na nepromišljene žrtve, ni furiozne napade, već je gradio bedem oko svojega kralja, nastojeći partiju voditi strogo pozicijskim kolosijekom. Botvinnik je gubio mnoge teorijske duele. Sigurno da od svih mečeva koje je odigrao u karijeri, matchevi s Vasjom Smislovom bili su mu u stvari i najteži. Da pravda bude zadovoljena, Smislov je u drugom naletu postao svjetski prvak. Uz to, svom velikom rivalu održao je lekciju u nekim sustavima, a posebno u tome što je unio novosti u način priprema za ovakvu vrstu borbe. Međutim, u konačnici bio je za glavu viši od svjetskog prvaka.
Kad je izgubio titulu, a to se dogodilo u trideset sedmoj godini života, ambicije su mu naglo splasnule i kao da su ga sve želje napustile. Nije bio toliko umoran, koliko rezigniran.

Sve je trebalo opet iz početka. A kako je to moguće? Hod mu više nije bio siguran kao ranije. Sasvim se povukao u sebe i shrvan svojim mislima sličio je prije na čovjeka kome su sve lađe potonule. Ali se i dalje pojavljivao u šahovskim dvoranama, putovao po svijetu, igrao turnire i bilježio dobre rezultate. Razumljivo što mu je preostalo drugo? Nije imao drugo zanimanje osim šaha, mada od njega nije živio i kao da mu je bio hobby.
O stilu Vasje Smislova Euwe je kratko napisao: «On je volio i voli čvrste pozicije. U otvaranju ne teži k prednosti, ali može biti izuzetno opasan u daljoj fazi igre. Pozicijskim sredstvima nastoji pomaknuti vagu u svoju korist, ali to čini spretnim malim kombinacijama i nočekivanim udarima».
I ranije pa i sada, Smislov s uvažavanjem i rešpektom govori o Botvinnikovom šahovskom stvaralaštvu, ističući da su oni igrači istog šahovskog pravca, mada su se u nekim bitnim stvarima i razlikovali: «Moje rivalstvo s Botvinnikom traje više od desetljeća i veoma sam sretan što sam odigrao blizu sto partija s takvim izvanrednim šahistom. U to vrijeme, sasvim sigurno, mi smo se obojica nalazili u naponu životne snage, a vjerojatno i na vrhuncu šahovske karijere, stoga i mislim, da su stvaralački rezultati naših susreta odigrali ako ne posebnu ulogu u razvoju šahovske misli, onda veoma značajnu. Mihail Botvinnik i ja, prvenstveno, pripadamo šahistima istog pravca – klasičnog. No svaki od nas, odlikovao se svojim shvaćanjima i zastupao određena načela i koncepcije.

Smatrao sam, istinu govoreći, da bi se moglo uspješno boriti sa razrađenim otvaranjima i tipičnim središnjicama, samo u slučaju, ako se odgovori naučnom metodom i naravski nečim svojim – novim oružjem. U našim partijama, gotovo sam redovno nastojao primjeniti široko ideju borbe figura protiv pješačkog centra i statičnim pozicijama suprostavio sam dinamičnu igru. U najvišem stupnju, polazilo mi je za rukom ostvariti dinamiku šahovske partije koju suvremeni šahovski majstori primjenjuju kao načelo igre, samo po sebi razumljivo. Uostalom, mislim, da je to bio najznačajniji prilog koji sam dao općoj teoriji šaha. Međutim, želim dodati, ne gledajući na oštro rivalstvo i punu strastvenost naših duela kao šahisti smo se pridržavali fair- play-a i sve je ostalo u granicama športske korektnosti. Mihail Mojsejevič Botvinnik je složena ličnost, mada neki njegovi zahtjevi, naročito u to vrijeme, bili su ponekad i pretjerani. No, sve je relativno. I kolizije koje su, štoviše, pratile naše matcheve za svjetsko prvenstvo, kad se usporede s današnjim predstavljaju običnu dječju zabavu».
I da se ne zaboravi, rezultat meča je bio 12,5: 10,5 u korist Botvinnika.
Post je objavljen 17.07.2006. u 21:44 sati.