Pošto su mama i brat otišli kod ujaka u Englesku(pritom su posjetili Legoland i dijete je dobilo PSP), ja i otac smo ostali sami u našem prostranom domu, te je otac predložio da odemo na Pelješac. Naime, otac se bavi i windsurfingom(a i meni ide dobro), pa je nakon deset godina uzastopnog odlaženja dolje odlučio kupiti kuću. To se dogodilo 2003. godine, za 90 000 €, mala kuća, nastradala u požaru, ali pozicija je odlična(prvi red do mora, odmah do trgovine(koliko god bilo smiješno-ipak dosta bitno)). Sad je nekako izgurao tu jebenu građevinsku nakon podmićivanja svih onih malih lihvara koje trebaš podmititi da bi išao dalje. Uglavnom, to mu je odličan potez, jer sa građevinskom, zemlja vrijedi pet puta više novca.
I tako se mi uputismo sa našim autom i još ja spržio mjuze pa smo to malo slušali, malo radio, pričali itd., i tako dosta brzo prošla ta četiri sata koliko imamo peglat do dolje. Kućica je još na mjestu, malo je zaraslo sve oko nje, ali nema veze, ona je nama srcu prirasla :)
Viganj(to je ono čime se vatra dizala u kovačnicama, znate ono iz crtića-izgleda poput harmonike. koju kad stišćete iz nje puše) je malo misto s oko 200 stanovnika na Pelješcu, s njegove južne strane gleda prema otoku Korčuli. To je jedno od najpoznatijih "spotova" za windsurfere zahvaljujući tome što svaki dan puše umjereno jak maestral, pa je super doživljaj vidjeti sva ta jedra i zmajeve u moru. Nemam slika trenutno, ali to ćemo nadoknaditi jer sam upravo kupio SONY DSC-W50 digitalni fotoaparat, pa ću sad cijelo ljeto slikavati sve i svašta :)
Uz more su do trgovine(od istoka) smještene stare kapetanske kuće, koje su zidane od kamena i jako su lijepe za vidjeti. Trenutno je većina, nažalost, prodana strancima. Od trgovine su nove kuće u kojima su uglavnom mještani i pokoji stranci. Nove kuće su također i iza onih starih kapetanskih. Mjesto ima svoj određeni šarm i nije to nekakav turistički hit, jer tu uglavnom dolaze sportaši i oni koji žele naći nekakav mir, stariji ljudi. Nema tu disko klub, ali zato su tu dva super uređena kafića - Karmela 1 i Karmela 2. U Karmeli 2 pokraj glavne plaže je nekakav noćni izlazak. Kraj crkve je malo igralište na kojem se igra nogomet popodne. Imaju i tri restorana: Kuvenat, Mamma mia i Ponta. Mamma mia je nekako najprofinjeniji, dok su ova dva baš ono vulgaris(šniceli, pizza, itd...).
Ja sam ponio "Graditelja svratišta" dolje da ga dovršim, i dovršio sam ga. Super knjiga. Osim čitanja, upoznao sam par novih ljudi-Luku iz Osijeka, Martinu iz Zagreba, Romanu i Marka iz Đakova. S Lukom sam se odmah skompao pa smo se istu večer napili i zajebavali, Martina je jako živahna i komunikativna cura, koja nas je cijelu subotu navečer zabavljala svojim plesom, neprestanim smijehom, i nekim provalama, npr: Tek se upoznajemo, ja novi tu u društvu i sad ima jedan Vignjanin, Joško, koji uvijek sve žive i nežive upoznaje, i pokraj nas sjede neki stranci i on s njima počeo neku priču i sad uzme neko piće i počne ih nagovarati:"Try it, try it...", a ja u pozadini počeo pjevati:"Don't you try", umjesto one pjesme od Gunsa "Don't you cry", i to sluša naša Martina, i onda onako s visoka:"Ne pjeva se to Don't you try, nego don't you cry...", i ode uzdignute glave, a ja i Luka po podu...Poslije smo se svi skupa tome smijali, i ona mi je dala 5. :D Neću ni spominjati kako je sama na bini plesala. Rekla je da ne uzima nikakve droge, i da nije pijana. Ja i Luka joj nismo vjerovali...
Stari me nagovorio da stanem na dasku i malo sam vozio. Otpadoše mi ruke čovječe, ali kupio je stari neku novu dasku-odlična je, StarBoard SuperSonic, a još na to Gaastra Nitro 6,4 kvadrata, zakon! Super sport!!
I onda smo se u nedjelju vraćali duga četiri sata doma, ja sam bio dosta umoran i gladan, ali sam nekako preživio!
Do čitanja! :)
Post je objavljen 17.07.2006. u 17:59 sati.