I'll be back, and so I fucking am. Znam da sam vam nedostajaooooo, ali, obrišite suze, jer tu sam. Vaš konj na bijelom vitezu, ili tako nešto. Yeah whatever, nevermind.
U busu smo, noć lagano prolazi, ulaz Zagreb zapad. Mjesec je bio obješen iznad nekog napuštenog skladišta, jutarnja zvijezda, Lucifer, sjaji se, prkosi nebesima. Svi su u busu bili tiho, umorni, mrtvi od dugog putovanja. Svi osim četiri idiota na stražnjem sjedalu busa. Mi pričamo o našim strahovima. Prevladavaju fobije od klaunova i pantomimičara. Marionete su također strašne. Izmišljamo jezive scenarije te se prisjećamo strašnih situacija u našim životima. Ljudi se u busu žale da smo preglasni, mi ih odjebavamo i nastavljamo. Nakon petnaestak minuta spopada me umor, okrećem glavu na stranu i shvaćam da se približavamo Ciboninom tornju. Tih dana...
Stigli smo u Irsku oko sedam tak da smo odmah otišli u rezidenciju, neka fensi šmensi rezidencija u kojoj inače biznis ljudi odsjedaju. Prvo razočaranje, do jedanaest morate biti doma. Je kurac.
Drugo razočaranje, fakat ne daju alkohol mlađim od 18. Hah, zato uvijek postoji 18-godišnji Nijemac Christopher koji će rado kupiti sve kaj vam treba. Hihihihihihi. Inače, osim onih dosadnih muzeja i činjenica koje nikog ne zanimaju bilo je prejebeno. Nije da sam umišljen, ali nitko od polaznika, bio Hrvat ili kaj-god nije se mogao mjeriti s mojim engleskim. Upao sam u advanced grupu, a ravnatelj škole (Wesley College) Eugene Murphy me obožavao. Inače, Španjolci nemaju blage pričati engleski, no zato psuju na našem k'o da su rođeni u Zagrebu.
Chupame la polla!
Muahahahahahaha! Francuskinje su prelijepe i šarmantne, a Talijanke su glasne i uglavnom ružne, no bila je jedna... ovaj... iznimka. Ostalih nacionalnosti nije baš bilo, osim Iraca of kors. I da, Irci jesu užasno otvoren i pričljiv narod, neki su nas mlađi Irci pozvali da pijemo s njima. Naravno, mi kako smo pristojni smo odbili. Neki ljudovi koje ću sigurno pamtiti.
TIBI: Tibor, manijak koji nas je sve nasmijavao. KOLAČ! U NAS U ŠIROKOM SE ORE KAD PRVI PIJETAO ZAKUKURIČE! Ah da, Bembo mu je idol, a najveći strah su mu klaunovi i pantomimičari, baš kao i meni. Car je, car kažem vam...
ŽUTI: Daniel, totalni šminker. Oblači se u Lacoste i Hillfigeru. Tip je car, trebali ste vidjeti njegov luđački osmijeh kad si je majice kupovao. Izgledao je kao da bi mogao svaki čas hiperventilirati. E da, nijedna osoba koju sam upoznao nije bila u stanju tolliko srati (verbalno) kao on...
LIMA: Matija, dječačić s najseksi obrazima :P. Hihihihi. Inače, on mi je bio cimer tokom 15 dana, i bez njega bi krepao od dosade. Pohađa Lucijanku, matematički smjer, prilično bistar i sklon gubljenju u gradu.
DORA: Je cura koja ne žali priznati da je hipi ili feminst, nego tvrdi da smo šovinisti i agresivci. Speaking of agression, ta je cura jurila jadnog Pepea jer jureći njega (koje li ironije) potrgala traperica. Ma cura je totalno spaljena, sluša Zepelinne i slične bendove, ah da, i PIPSE.
ZMIA (svjestan sam da se tako ne piše): Mia, maleno djevojče(joj kaj bi mi napravila da me čuje) koje ima čudne kretnje. Cijela je nakak čudna, ali smo se unatoč ogromnim razlikama (ne samo u visini, kao nebo i zemlja smo) slagali. Cura je ful oštra i ne podnosi da neko sere po njenom ukusu. Stella McCartney...
PEPE: Jose, jedini španjolac koji zna engleski. Tip je spaljen iako je znao pretjerati. Zajedno se samnom morao brukati na demonstraciji irskog plesa...
GET DAUN!!!!!!
Inače, razmišljam o eutanaziji bloga, nikaj osobno, samo nemam vremena. Nije 100% sigurno, ali mislim da hoću. Obrišite suze, ponovno ću pisati kad se Petar Pan Sindrom formira.
Post je objavljen 17.07.2006. u 18:12 sati.