Da, radila sam preko vikenda pekmez od kajsija (marelica). Nije mi to neki posao, a stvarno bude fin..i tako.
Al nije sad da bi post trebao biti o tome, već ja to samo usput, kao uvod u radnju. Opekla sam se, naime. Na vrući pekmez. Dok sam ga sipala u vruće staklenke. I bolilo je. Jako. A gdje? "Tamo gdje si normalne žene režu vene..."- tako je mojoj mami, a svojoj punici preko telefona objasnio moj Zakoniti. I ništa. Bila na hitnoj. Zavili, sredili. Bila jučer na previjanju, zavili, sredili.
I, danas se trebam javiti svom liječniku. Jer, ponedjeljak je, radni dan, on radi prije podne. Nisam išla odmah ujutro, jer sam kod zubara naručena za 12 sati, pa sam mislila sve obaviti u jednom cugu...e, neš ti...U 12,40 sati moj gospodin doktor već nije bio na svom radnom mjestu. A piše na vratima da radi od 7 do 15 sati. " Pa, radimo prije podne" mrmlja sestra koja je preko volje otvorila. Nek dođem sutra ujutro. Nek opet izađem s posla.... A trebala sam i pitati jel normalna reakcija na anti tetanus injekciju to da me boli cijela ruka, da imam oko mjesta gdje sam dobila injekciju crvenu fleku promjera 5 cm, i da je natečeno... možda je normalno, a možda i ne... al boli njih dupe! bitno da on glavarinu kupi... i cijelo ljeto, do 3. rujna radi samo prije podne! i ... ah, baš sam ljuta!
Slijedeću injekciju trebam dobiti za 30 dana. Tad ću biti na moru. I već sad znam da će biti problema. To, kad na moru trebaš liječnika, bez obzira što je ista država, isto zdravstveno, to ko da sam iz tunguzije stigla. Ko da me nitko ne razumije. Prošla sam to preko nekoliko puta, jer uvijek nešto sa djecom bude dok smo dolje. Getoizira nas se u neke "turističke" ambulante...ma, nemam riječi.
Post je objavljen 17.07.2006. u 14:23 sati.