Ako ste mojih godina, poželjno da u biografiji imate koncert Pixiesa u Kulušiću 1989.
I da 17 godina molite boga da opet sviraju u Zg, da vam duša bude mirna.
Evo, danas je došao taj dan, ovo mi je 3 koncert u 10-ak dana na šalati.
Jedva sam dočekala.
predgrupa vrlo dobra
oko 9 i15 izašli su na pozornicu, tj ušetali, naišli
povješali gitare po vratovima i započeli.
publika oduševljena
lete čaše sa pivom, ruke gore, pjeva se
prvih 7-8 metara na "parketu" sinhronizirano i neumorno skače
it must be devil between us
svirali sat vremena bez ikakvog obraćanja publici, poskidali gitare, mahnuli
debeli drži ruke u džepovima
debeli, je#i si mater
publika vrišti, urla
malo pošuškali izmedju sebe debeli i žena
ajde, svirati će još
hm.....
oduševljenje u publici
gužva na tribinama, pleše se i pjeva
where is my mind
u pol 11 ženi za gitarom se pojavljuje smješak na licu
hm.....
nakon sat i 15 minuta, mahnuše i odoše
uuuuuuuAAAAAAAAUUUUUUUpljesk, pljeskAAAAAAAAzviždzvižd
ajde, vidim, vraćaju se iz tunela
publika o-du-šev-lje-na!
na bis samo jedna stvar
here comes yor man
i zbogom
odgledala sam masu profesionalno odradjenih koncerata, od grupa koje su na stotom nastupu na ko-zna-kojoj-turneji, ali ovakvu nekomunikaciju sa publikom ne vidjeh
vi plešite, pjevajte, plješćite, nama je svejedno, taman i da nema nikog u publici
šta da kažem, bubnjar odličan, gitara od debelog grmi
zasićeni?
nezainteresirani?
izradjeni?
potrošeni?
publika: od mogućih 5 bodova zaslužila 7 (sedam)
svirka banda: 4+ ili čak -5
komunikacija sa publikom : nije postojala, zato 1
ukupan dojam: 2
pixiesi bi trebali platiti ovakvu publiku , umjesto obrnuto
razočarana?!
moje srce nakon ovog koncerta je prazno
Post je objavljen 16.07.2006. u 23:44 sati.